Put k susjedu – u društvu doajena – nova mladost dječjeg filma

Natjecanje hrvatskog filma Animafesta Zagreb 2026

The Book of Dreaming (Irena Jukić Pranjić)

Uz Priredbu Ane Horvat (Umjetnička organizacija Anima) i Težnju Krešimira Perneka (Ustanova Zagreb film) koji se prikazuju i u Velikom natjecanju kratkometražnog filma, još 17 novih djela sadrži Animafestovo Natjecanje hrvatskog filma 2026 – najjača konkurencija domaće animacijske kinematografije koja posljednjeg, najsvečanijeg dana festivala izlazi pred lice svijeta. A da je riječ o smotri koja daleko nadilazi okvire nacionalnog, svjedoči činjenica kako slavodobitniku pripada i kvalifikacija za nagradu Oscar. Ovogodišnje hrvatsko animiranofilmsko stvaralaštvo obilježeno je suradnjama s produkcijskim kućama iz susjedne Slovenije, novim filmovima doajena i uzbudljivim valom dječjeg filma.

Djevojka koja se nije bojala medvjeda (Jaka produkcija, u koprodukciji sa slovenskim i mađarskim kućama Octopics, Invida, RTV Slovenije i CUB Animation) ambiciozan je novi film plodne animatorice i ilustratorice Lee Vučko (Vsemir, Legenda o Zlatorogu). Ovjenčana nagradom publike ljubljanske Animateke, ova ekranizacija stripovskog predloška nadaje se kao "balkanska" narodna priča, ali vesternskog prizvuka i naglašene sedmočinske strukture naslonjene na konvencije nijemog filma (poput upotrebe intertitla). Raskošne glazbe i sjena, "zrnat" i tarantinovski referencijalan, a mizanscenski i planski za animirani film nesvakidašnje razigran, rad nosi i snažan subverzivni potencijal temeljen na premisi o djevojci koja nesvjesno ubivši oca odbacuje i njegovu koncepciju "svijeta preopasnog za djevojku", kao i patrijarhalne rodne uloge koje također "pobija" na arhetipskom "putu junaka". Doda li se navedenomu da je Djevojka koja se nije bojala medvjeda sposobna i nasmijati poigravanjem sa spomenutim narativnim kodovima, blago karikaturalnim "stripovskim" dizajnom likova, fantastičnim folklornim i mitološkim elementima te tematizacijom suvremenih identitetskih dvojbi, jasno je da joj se treba obraćati kao Filmu – s velikim početnim slovom.

Srcolom Luke Vucića (produkcija Kinoteka) također je igranofilmski mišljena, živahno raskadrirana i ozvučena, ali i realiziranom metaforom dostupnom jedino animaciji otjelovljena i humorizirana fabula o sukobu srca i njegova vlasnika. Od lude potjere koja kao da je, ne biste vjerovali, "izašla iz crtića", preko ekvilibrija između prisvajanja i ironijskog odmaka od sladunjavosti, sve do simboličke pregnantnosti koja potencira materijalne i emocionalne raspukline te poruke o samoprihvaćanju i nošenju s gubitkom, Srcolom je sasvim neobična "romantična komedija".

Nakon cijelog desetljeća, u natjecateljski program Animafesta novim se filmom Vanja & Vanja (Zagreb film) vraća ugledni strip-autor, animator, slikar i ilustrator s međunarodnom karijerom Danijel Žeželj. Na spektakularno detaljnim crno-bijelim pozadinama ratom zahvaćena grada, Žeželj pripovijeda rotoskopsku i 2D storiju o prijateljstvu mladih junaka koji poput silueta promiču uništenim urbanim pejzažom, komuniciraju znakovnim jezikom te se, igrajući smrtonosni hokej i bježeći od paravojski, prilagođavaju brutalnoj svakodnevici. Velikog majstora crnila, sjene i kontrasta (koji se u ovome filmu i fabularno ogledaju u toplini odnosa naspram apokaliptičnog ambijenta) svakako treba vidjeti u kinu, za što Animafest 2026 prvi u svijetu nudi jedinstvenu priliku.

Dnevnikom snivanja (Umjetnička organizacija Anima) u ovu se konkurenciju vraća i Irena Jukić Pranjić, istaknuta animatorica (Gamer Girl, Požuda, Real Boy) i strip autorica. Dnevnik snivanja pripovjedno je autobiografsko, a stilski autoreferencijalno promišljanje o različitim "agregatnim stanjima misli" poput snova, sjećanja i maštarija te ulozi umjetnosti (prvenstveno stripa i filma) u njihovoj konzervaciji. Uz glas Lane Barić koji se s jedne strane prisjeća djetinjstva, a s druge reminiscira o "posljednjim stvarima", pratimo oniričku, asocijativnu i poetičnu logiku figuralnih, mahom monokromatskih transformacija podcrtane geometričnosti i valovitosti, u kojima se nazire i ponešto op-artovskih, a moguće i bourekovskih nadahnuća. Branko Farac je s Pictomanom (Zagreb film) također povratnik u ovo natjecanje, a novi mu se film pojavno više naslanja na prethodni, crno-bijeli, osobno-filozofski Psychographic negoli na još raniji, moebiusovski Technement. Od Hegelova gesla, jin-jangovskog dvojstva i prometne nesreće, Pictoman polazi u simbolički pregnantne, ikoničke preobrazbe, ali i konkretniji siže te specifični humor s temom muško-ženskih odnosa i preispitivanja sebstva pijanista-protagonista. Demijurška snaga filma, osim iz ponovno naglašeno crtačkog, a i stripovskog senzibiliteta bogatog sjenčanja, oblačića i piktograma, ovoga puta tako proizlazi i iz glazbene umjetnosti.

Četiri Dee Jagić iz produkcije Kreativnog sindikata do sada je najzrelije djelo ove umjetnice nadrealističkih i alegorijskih registara (uglavnom) stop animacije. Uz složeno tehničko kombiniranje piksilacije, animacije objekata i 2D-a (za koje se donekle "pripremala" i prethodnim Sjenama), Jagić Četiri ostvaruje kao diptih između jave i sna (ili transa), površine i podzemlja – pretvarajući svoju uobičajenu fascinaciju organskim rastom i sinergijom u širi koncept "prodiranja" dvodimenzionalnih crtanih likova u trodimenzionalni prostor začudnih antropomorfnih životinja. Uz to, Četiri su i suptilno angažirana, ekološka postapokalipsa o svijetu bez vode. Dobitnica ASIFA-ine studentske nagrade za prethodni film Ma! Ljubav je boja!, Nikolina Žabčić u novom radu Gladno srce (Zagreb film) uz kolažnu i 2D animaciju koristi i tehniku kinetičke tipografije ("pokretnog teksta", u funkciji simboličkog prikaza nemogućnosti komuniciranja unutarnje boli), sve kako bi ilustrirala borbu s poremećajem hranjenja. Plava silueta junakinje koja se gubi u vlastitim odrazima ("slikama o sebi"), u koju prodire "tekuća" okolina i čije se tijelo izvija u muci, funkcionalni su postupci posredovanja njezine nevolje (kao i konačnog samoprihvaćanja), a za Žabčić već uobičajeno namigivanje u smjeru klasika Zagrebačke škole sadržano je upravo u plošnom, avangardističkom pristupu liniji tijela.

Na tankoj niti Davida Kmeta s Umjetničkog sveučilišta u Londonu na impresivnim pozadinama nadahnutima Eyvindom Earleom (američkim ilustratorom poznatom i po suradnji s Disneyjem) raspliće poetičnu metaforu konca sjećanja na jednu gay ljubav. Nježna, reminiscencijska i gotovo plesna melodrama svjedoči i o žanrovskoj raznolikosti ovogodišnjeg Natjecanja hrvatskog filma. Nakon prošle godine prikazane Magične djevojke, rijetkog primjera domaće superjunačke animacije, Nikola Pavošević u Jeziku mora (ALU Zagreb) ostaje u sličnoj neonsko-pastelnoj paleti i ženskoj fokalizaciji, ali uz više slikarsku, akvarelsku maniru (djelomično ostvarenu na pozadini novinskog papira) pripadnu priobalnom ambijentu u kojem djevojčica traga za bratom, a zapravo za "onime što se krije ispod" mora spoznaje. Iako jasne pripovjedne linije, djelo se nameće i kao alegorija o traganju za identitetom, odnosno o hrabrosti potrebnoj za njegov pronalazak. Šiške Dore Kvež sa Sveučilišta VERN simpatična su minijatura o nevoljama s prištom, podignuta na višu razinu kreativnim nadrealističkim tretmanom unutarnjeg stanja protagonistice i njezinih pokušaja da riješi problem. U dizajnu lika pomalo naslonjene na japanske uzore, a u scenografiji dominantno pastelne, Šiške su također i refleksija o samoprihvaćanju.

Kako neočekivano možemo rashladiti planet Ivane Volde za američki TED-Ed nastavak je uspješne dokumentarne serije živopisnih i angažiranih edukativnih projekata iz polja geologije, geobiologije i ekologije, tj. klimatskih promjena. Ponovno je riječ o zahtjevnoj kombinaciji kolaža, slikanja na staklu i drugih tehnika, a teme su trošenje stijena i globalni projekt ubrzanja toga procesa koji bi mogao smanjiti količinu ugljikova dioksida u atmosferi. U smeđe-ljubičastom tvorničkom ambijentu Dvotočke zagrade (r. Marija Ana Turčić, ALU Zagreb) robot nastoji otkloniti kvar složenog sustava, no specifična pojavnost izrazitiji je aspekt ovoga filma od njegove događajnosti: istovremeno minimalistička i zasićena, jednostavnih linija i ikonična, slika koristi sugestije glitcha i nadzorne snimke te simbolička rješenja filmskog prostora u mogućoj aluziji na nuklearnu havariju. Evolucija herojskog čina (ALU Zagreb) Tare Klepac "atomska" je, pak, burleska o crvu, mački i ptičici koji nizom nevjerojatnih okolnosti za dlaku izbjegnu katastrofu. Tenzična i uveseljavajuća, s dobrim osjećajem za ritam režirana, neopterećujuća minijatura "crtić" je za sve generacije. Arahnofobija, slovenski film (Akademija umjetnosti Sveučilišta u Novoj Gorici) hrvatske autorice Melite Sandrin, mala je glinamacijska, humorna cringe groteska čija je najjača strana impresivna vizualizacija naslovnog straha u njezinu središtu, a koja se, između ostalog, služi i strata-cut tehnikom.

Iza devet stabala: Jabuka razdora slovenskog autora Timona Ledera (hrvatski koproducent je Jaka produkcija) novi je dječji film ovog afirmiranog autora upravo toga žanra (Lasica, Mišja kuća) o ježu, vjeverici i naslovnom plodu koji ih posvađa, kao i ostatku šumskoga društva koje se njihovim sporom nastoji okoristiti. Riječ je o dinamičnoj, lijepo nacrtanoj i fluidno animiranoj, na hrvatski kvalitetno sinkroniziranoj i napose duhovitoj ekranizaciji literarnog predloška koja će zabaviti i zrele gledatelje te im ukazati na već poslovično visoku kvalitetu dječje animacije u našem susjedstvu. Slamka spasa (također Jaka produkcija) nešto je rjeđi primjer "četveroručne režije" u našoj animaciji nakon vremena Zagrebačke škole. U ovoj ekološkoj paraboli primjerenoj mlađim uzrastima Dorotea Radušić i Mislav Rotim prate simpatično dizajnirane morske životinje suočene s plastičnim otpadom. Privlačna izgleda te opremljena glasom naratora i ugodnom glazbom, Slamka spasa poput kakve osuvremenjene verzije element-filma djeci prenosi spoznaje o svojim likovima, procesima zagađivanja i benefitima recikliranja. Dječji film iz iste serije Lenina farma štutgartskog studija Film Bilder kao i prošlogodišnja Bodlja u guzi, Neželjeno jaje Elene Walf dopadljiva je i nježna, animacijski besprijekorna, a dizajnom "razrokih" likova i oslanjanjem na klasičnu glazbu distinktivna 2D priča o čučanju odbačenog jajeta za čiju se dobrobit brine onaj isti psić koji nas je osvojio na Animafestu 2025.