Oproštaj

Lovro je umoran i tužan. Napunio je kadu i sada promatra vodu kako kaplje iz slavine. Kada jedna kap sleti na površinu vode, Lovro se prisjeti dana kada je prvi put s djedom išao pecati. Mislima odluta do jezera, a predmeti i zvukovi iz kupaonice bude mu uspomene na taj dan: kako je stavio crva na udicu, kako se zapleo u djedov najlon, kako su se do jezera dovezli starim, rasklimanim autom, kako je ulovio svoju prvu ribu i gledao kako umire. Sjećanja i stvarnost postaju jedno.