MAJSTORI ANIMACIJE | Hrvatski animirani film 1972.

Hrvatski animirani film 1972.

„Zamor“ Zagrebačke škole, kako su kritičari dobronamjerno nazvali to doba, nastavio se i u 1972. godini, nakon što su glavna autorska imena napustila animaciju. Vatroslav Mimica vratio se igranom filmu, osjetivši da je u filmskoj animaciji (uspješno) zadovoljio svoju autorsku znatiželju, a Dušan Vukotić odlučio je sve svoje autorske istraživačke porive usmjeriti prema igranom filmu. Osim toga, nakon senzacionalnog osvajanja Oscara 1962. godine, službena javnost otvorila mu je vrata u politici, pa je uskoro postao i član Savezne skupštine.

Realizacija programskih umjetničkih crtanih filmova ostala je tako redateljima koji nisu radili na seriji Baltazar te mlađim autorima i dotadašnjim neredateljima (animatorima, scenografima, asistentima režije...). Oni su tako dobili priliku kraćim ostvarenjima pokazati svoje samostalne stvaralačke mogućnosti. Među njima bila su i dva buduća značajna autora Zagrebačke škole, Pavao Štalter (Konj i Kubus) i Zdenko Gašparović (Kišobran).

Ostali stariji autori nisu tada još završili svoje programske filmove, koji će svjetlo dana ugledati tek godinu nakon. Umjetnički ugled zagrebačke animacije spasio je Nedeljko Dragić filmom Tup-tup, koji će, osim ostalih svjetskih priznanja, naredne godine osvojiti i nominaciju za nagradu Oscar.

Na Animafestu 2020. prikazujemo program zagrebačkih crtanih filmova iz te 1972. godine kao ilustraciju burnog razvoja Zagrebačke škole.

Borivoj Dovniković Bordo