Povratak
Animafest: Kojim se kriterijima vodite pri izboru filmova u Natjecanje filmova za djecu i Obiteljski program Animafesta?
Martina Peštaj: Najvažniji je kriterij moga izbora primjerenost filma djeci, kako po sadržaju, tako i po formi. Gledajući film pratim radnju i razmišljam kako će je razumijeti djeca, ocjenjujem karaktere i mogućnosti dječje identifikacije s njima, prepoznajem vrijednosti, tražim poruku i prepuštam se humoru. Navedene aspekte potom povežem s tehnikom animacije, odnosno likovnom estetikom i ako se sve to oblikuje u čvrstu, uvjerljivu i inspirativnu cjelinu, vjerujem da će i djeca film doživjeti kao ja. Kada biram u Natjecanje filmova za djecu doista pazim i da filmovi odgovaraju dobnim kategorijama. Obiteljski program biram nešto drukčije: u njega smještam filmove prikladne za širi dobni raspon jer računam s time da će mlađoj, predškolskoj djeci odrasli pomoći u razumijevanju. U tome vidim smisao Obiteljskog programa - aktivno druženje djece i roditelja uz vrhunske animirane filmove.
Animafest: Koje su bitne razlike pri klasifikaciji filmova za različite uzraste - što, primjerice, jedan film čini primjerenim za osmogodišnje, ali ne i za šestogodišnje dijete?
Martina Peštaj: Razmišljanje o dobnoj skupini koja će najbolje reagirati na film, najbolje ga razumijeti i najjače osjetiti najdraži mi je dio posla. Svako razvojno razdoblje ima svoje zakonitosti. Kognitivni razvoj djeteta pogoduje njegovom razumijevanju radnje, osjetilni razvoj utječe na doživljaj filma, a socijalni na doživljaj tema koje su u tom trenutku djetetu važne. Djeca se među sobom, dakako, jako razlikuju, ali su im neke osobitosti u određenom razvojnom razdoblju zajedničke. To se najbolje vidi u poimanju humoru. Nešto što je smiješno petogodišnjaku, desetogodišnjaku zasigurno neće biti i obratno. Ovaj dio selekcije predstavlja mi najveći izazov i ponajviše radi njega važni su mi razgovori s djecom prije i posle gledanja filma. Na taj način dobijam najiskreniju povratnu informaciju o ispravnosti svoje odluke. Godine iskustva donose izoštren osjećaj, ali s vremena na vrijeme i meni se može dogoditi da pojedini film svrstam u pogrešnu kategoriju.
Animafest: Koje kvalitete mora imati autor koji spaja umjetničku slobodu sa sadržajem primjerenim djeci?
Martina Peštaj: Obožavam autorsku animaciju za djecu i držim da je ona izvrsna za razvoj dječjeg estetskog čula i kasnijeg interesa za umjetnost. Divim se raznolikosti likovnih izraza i tehnika te originalnosti priča, no sve navedeno mora također biti prilagođeno dječjem razumijevanju. Animacijska tehnika može na prvi pogled biti primjerena najmlađoj djeci, no ako u priči ima previše elemenata koje djeca u dotičnom razdoblju ne razumiju to neće biti dovoljno. Umjetnička sloboda - svakako, ali ako želimo raditi za djecu, unutar granica dječjeg razumijevanja.
Animafest: Postoje li tehnika, stil ili postupak koji su po sebi neprimjereni određenim uzrastima?
Martina Peštaj: Uvijek sam iznova iznenađena kako djeca s lakoćom gledaju i razumiju čak i najneobičnije tehnike animacije, ako im se prethodno pojasne. Po mojem iskustvu jedini pristup s kojim se djeca i mladi slabije nose jest apstraktna animacija. (Ne)razumijevanje apstraktne animacije u velikoj je mjeri uvjetovano kognitivnim razvojem, potrebom za razumijevanjem priče u kojoj traže konkretne, prepoznatljive i pouzdane elemente. Djeca nisu sposobna poput odraslih jednostavno pratiti tijek filma, već traže smisao i značenje koje mogu vezati uz osobna životna iskustva. Vjerujem, međutim, da će se djeca koja pogledaju veći broj odličnih, a za njih primjerenih animiranih filmova kasnije bez teškoća nositi i s apstraktnom animacijom.