Lutkarski film vrsta je animiranog filma u kojoj djeluju neki od njegovih najslavnijih autora, poput četverostrukog oskarovca Nicka Parka, "oca" nezaboravnih Wallacea i Gromita, češkog klasika Jana Švankmajera koji je neizmjerno utjecao na mlađe generacije animatora, Suzie Templeton koja je očarala publiku i kritiku adaptacijom Prokofjevljeve simfonijske bajke Peća i vuk, ili čarobnjaka stop animacije, blizanaca Stephena i Timothyja Quaya. To su samo neki majstori čiji su filmovi uvršteni u svjetsku top-listu lutka-filma, središnji dio tematskog programa Animafesta 2014. Ovaj izbor oblikovalo je 45 vodećih autora tehnike kroz jedinstvenu Animafestovu anketu.

Uz Pogrešne hlače (1993.) Nicka Parka, filma iz serijala o Wallaceu i Gromitu, na listi se našao i drugi Oscarom nagrađeni rad slavnog Engleza, duhovito Životinjsko carstvo (1989.) u kojem glineni bestijarij progovara o svakodnevnim frustracijama običnog čovjeka. Jan Švankmajer zastupljen je radom Mogućnosti dijaloga (1982., Zlatni medvjed u Berlinu, Grand Prix u Annecyju), braća Quay predstavljaju se jezovitom Ulicom krokodila (1986., prema priči Bruna Schulza, nominiran za Zlatnu palmu), a Australac Adam Elliot Oscarom ovjenčanim Harvie Krumpet (2003.). Iz opusa Jiříja Trnke izdvojena je Ruka (1965.), Barryja Purvesa upoznajemo kroz fantastičnu farsu u kojoj Shakespeare osobno i bez riječi daje pregled svojih djela (Sljedeći, 1989.), a hiperrealističnim prikazom paranoidne naslovne junakinje privlači kanadski film Gospođa Tutli-Putli (r. Chris Lavis i Maciek Szczerbowski, 2007.). Još jedan oskarovski film još jednog para blizanaca jest Ravnoteža (1989.) braće Lauenstein, a vraća nam se i osvajač Animafestova Grand Prixa 2012. godine Oh Willy... Emme de Swaef i Marca Roelsa. Davni klasik Fétiche maskota (1934.) Władysława Starewicza ukazuje na rane dane iznimno zahtjevne, ali nenadmašno kreativne i atmosferične tehnike lutkarskog filma, a listu upotpunjuju Peća i vuk (2006.) Suzie Templeton (treba li reći, još jedan Oscar!), Do kosti (2001.) Renéa Castilla i Adam (1991.) Petera Lorda. Animafest 2014. ovim programom posjetiteljima pruža jedinstvenu priliku da na jednom mjestu steknu potpuni uvid u najbolje lutka filmove iz obje stilske tradicije - starije, ograničene na animaciju ključnih dijelova modela ("tvrde" lutke) i novije, koja u glini i plastelinu postiže puniju animaciju i realističniji izraz ("meke" lutke).

Drugi dio velikog tematskog programa lutka-filma čine dvije nacionalne panorame nastale suradnjom Animafesta i Međunarodnog festivala animiranog filma u Annecyju, vodećih festivala koji se ove godine osvrću na bogatu povijest stop animacije. Hrvatska panorama lutka-filma, koja će nakon Animafesta biti prikazana pred publikom francuskog festivala i time promovirati domaću kinematografiju, broji osam filmova, od klasika poput Branka Ranitovića (Srce u snijegu), Mate Bogdanovića (Gliša, Raka i Njaka) i Zlatka Boureka (Farsa), preko autora srednje generacije poput Davida Peroša Bonnota (Soldat), do mlađih naraštaja - Božidara Trkulje (Priča s početka vremena), Zdenka Bašića (Guliver), Lee Kralj Jager (Na prvi pogled), Ivane Bošnjak i Thomasa Johnsona (Simulacra). Nakon rijetkih radova iz vremena Zagrebačke škole crtanog filma, animacija lutaka u Hrvatskoj tek sredinom 2000-tih godina dosiže svoju renesansu pa ovaj program pruža izvanredan uvid u kontekst prelomnog trenda koji sugerira novi procvat domaće animacije.

Program upotpunjuje izložba Lutka u hrvatskom animiranom filmu koju u Galeriji ULUPUH (Ulica Ivana Tkalčića 14, UTO-SUB 10-20 h, NED 10-13 h) kuriraju Božidar Trkulja i Daniel Šuljić. Izložba predstavlja lutke i modele korištene u izradi navedenih filmova, ali i još nedovršenih ili tek dovršenih Jure Grando: Štrigun iz Kringe Martina Babića, Tajni laboratorij Nikole Tesle Bruna Razuma, Arktički pirat Davida Peroša Bonnota i Visina Sanje Šantak. Posebna gošća izložbe slovenska je autorica Špela Čadež, čiji se lutkarski film Boles, nagrađen s više od 30 nagrada u proteklih godinu dana, prikazuje u Velikoj panorami Animafesta 2014., dok se njezini raniji, također lutka-filmovi mogu vidjeti u programu 3 x 3. Triptih Lee Vidaković Sestre, belgijski lutka-film koji se prikazuje u Studentskom natjecanju Animafesta 2014., popratit će istoimena izložba u Galeriji Matice hrvatske (Ulica Matice hrvatske 2, PON-PET 13-19 h, SUB 11-13 h) koja se otvara 3. lipnja.

Francusku panoramu lutka-filma sastavio je direktor festivala u Annecyju Marcel Jean, dobitnik Animafestove Nagrade za izniman doprinos proučavanju animacije i prvi govornik znanstvenog simpozija Animafest Scanner 2014. Jean je u svojem izboru posebnu pozornost posvetio manje poznatim remek-djelima koja su zbog svojeg kreativnog vizualnog prosedea zaslužila reafirmaciju. I Francuska panorama lutka-filma proteže se od klasika, poput Juliena Pappéa (Sophie i ljestvice), do suvremenih "lutkara" kao što je Pierre-Luc Granjon (Dvorac drugih), a tu su i djela nominirana za glavnu nagradu Annecyja Calypso is Like So i Dani slave Bruna Colleta te Fantomski inventar Francka Diona.

I dugometražna iznenađenja koja Animafest tradicionalno uključuje u svoje "kratko" izdanje ove su godine u znaku lutke. Obiteljska horor komedija ParaNorman (r. Sam Fell i Chris Butler, 2012.) koja se po prvi put prikazuje hrvatskoj publici i Pirati! Banda nepoželjnih (r. Peter Lord, 2012.) iz studija Aardman Animations, jedne od vodećih svjetskih produkcija posvećenih ovoj vrsti animacije, dokaz su kako lutka-film, iako povijesno manje industrijaliziran od crtanog, sve više prodire u visokobudžetnu animaciju. U slučaju ova dva filma, taj se trend odvija na zadovoljstvo najmlađih gledatelja i njihovih roditelja.

Naposljetku, u programu Skrivena blaga očekuju nas dva prava spektakla lutkarskog filma: Prometejev vrt (1988.) Brucea Bickforda i Svirač iz Hamelina (1986.) Jiříja Barte. Bruce Bickford proslavio se animacijom gline za spotove Franka Zappe, a često šokantni, nadrealistički pristup, nevjerojatne metamorfoze likova, impresivno vladanje kamerom i fascinantna upotreba detaljnih modela najbolja su preporuka Prometejevom vrtu koji izražajne mogućnosti gline tjera do krajnjih granica. U svojoj adaptaciji srednjovjekovne njemačke narodne priče o sviraču iz Hamelina, Jiří Barta prigrlio je, pak, gotičku atmosferu, likovne utjecaje van Eycka i ekspresionizma te inovativni pristup animaciji drveta kako bi stvorio svoje vjerojatno najambicioznije djelo. Svirač iz Hamelina, koji je prikazan i na festivalu u Cannesu 1986. godine, suptilno upotrebljava odsustvo perspektive i fikcionalni jezik u službi sugestije "mračnog srednjeg vijeka".