Sinopsis

Vergilijeva Eneida pripovijeda da je kumska Sibila proricala sudbinu pjevajući i zapisujući je na lišće. Poredala bi ih na ulazu svoje špilje u Kumi blizu Napulja, ali vjetar bi zapuhao i raspršio ih. To bi uzrokovalo zbunjenost jer oni kojima je proricala sudbinu nisu znali je li na listu koji su uzeli njihova ili tuđa sudbina.

William Kentridge

Južnoafrički umjetnik William Kentridge (r. 1955.) jedna je od najistaknutijih ličnosti suvremene umjetnosti. Rođen je u Johannesburgu u obitelji odvjetnika litavskog porijekla (njegov otac Sydney Kentridge branio je velike južnoafričke borce za crnačka prava poput Nelsona Mandele, Stevea Bika i Alberta Luthulija) i odmalena postaje svjestan neprirodnosti i nepravednosti apartheida. Nakon što je proveo godinu dana na studiju glume u Parizu, studirao je političke znanosti i afričku kulturu na Sveučilištu Witwatersrand u Johannesburgu. Prožimanjem različitih umjetničkih formi (crteži, grafike, animirani filmovi, kazališne i operne produkcije, skultpure, tapiserije, video instalacije, performansi) i već poslovičnog prostora koji daje kategorijama nesigurnosti i sumnje, Kentridge nastavlja istraživati goruća pitanja suvremenog društva: migracije, rasizam, postkolonijalizam, sjećanje i zaborav, zablježenu povijest i njezinu metodologiju, ulogu umjetnosti i umjetnika u današnjem vremenu.

Njegovi se radovi od 1990-ih izlažu u muzejima i galerijama diljem svijeta, uključujući Muzej moderne umjetnosti u New Yorku, Albertinu u Beču, Louvre u Parizu, Galeriju Whitechapel u Londonu, Louisianu u Kopenhagenu, Muzej Reine Sofíje u Madridu, Muzej likovne umjetnosti u Baselu, Muzej suvremene afričke umjetnosti Zeitz (Zeitz MOCAA), Fondaciju Norval u Cape Townu te Kraljevsku umjetničku akademiju u Londonu. Nekoliko je puta sudjelovao na Documenti u Kasselu (2012., 2002.,1997.) i Venecijanskom bijenalu (2015., 2013., 2005., 1999. i 1993.).

Njegove operne produkcije uključuju Mozartovu Čarobnu frulu, Šostakovičev Nos i opere Albana Berga Lulu i Wozzeck, a izvođene su u opernim kućama diljem svijeta, uključujući operu Metropolitan u New Yorku, milansku Scalu, Englesku nacionalnu operu u Londonu, lyonsku, sydneysku i amsterdamsku operu, te Salzburški festival.

Njegovi kazališni komadi, izvođeni u kazalištima i na festivalima diljem svijeta, uključuju: Refuse the Hour, Zimsko putovanje (Winterreise), Papirnata glazba (Paper Music), The Head & theLoad, Ursonate i Čekanje na Sibilu (Waiting for the Sibyl), a u suradnji s trupom Handspring Puppet Company Ubu i Komisija za istinu (Ubu & the Truth Commission), Faust u Africi! (Faustus in Africa!), Odisejev povratak (Il Ritorno d’Ulisse), Woyzeck na Highveldu (Woyzeck on the Highveld). Ove je godine komad Čekanje na Sibilu izveden u londonskom kazalištu Barbican te je dobio nagradu Olivier za izvanredno dostignuće u operi.

Godine 2016. Kentridge je osnovao Centar za manje dobru ideju u Johannesburgu (Centre for Less Good Idea): prostor za prijemčivo razmišljanje i stvaranje upotrebom eksperimentalnih, kolaboracijskih i interdisciplinarnih umjetničkih praksi. Centar ima stalan program radionica, javnih performansa i mentoriranih aktivnosti.

Kentridge je dobitnik počasnih doktorata nekoliko sveučilišta, uključujući Yale, Sveučilište u Londonu i Sveučilište Columbia. U 2010. je primio Nagradu grada Kyota, a 2012. održao je seriju predavanja na Harvardu. Godine 2015. imenovan je počasnim članom Kraljevske akademije u Londonu, 2017. dobio je Nagradu Princeze Asturije za umjetnost, a 2018. Međunarodnu nagradu Antonio Feltrinelli. U 2019. godini u Tokiju je dobio nagradu Praemium Imperiale za slikarstvo, a 2022. imenovan je vitezom Reda Zvijezde Italije i Nagradu za životno djelo kraljice Sonje za grafiku.

Njegova djela dio su kolekcija najvažnijih svjetskih muzeja, galerija, javnih i privatnih zaklada i zbirki.

Fotografija ©Norbert Miguletz