Sinopsis

Propadanje Umjetničke galerije u Johannesburgu kako je autor pamti iz djetinjstva prikazano je uz dnevnu kolotečinu zama-zama, ilegalnih kopača zlata. Žalosna glazba skladatelja Nhlanhla Mahlangua praćena neprekidnim zvukom kopanja kao da proročki naviješta da će se dogoditi nešto strašno, a taj osjećaj potkrepljuju fraze na reklamnim panoima: Čekajte bolje bogove…čekajte bolje ljude…

William Kentridge

Južnoafrički umjetnik William Kentridge (r. 1955.) jedna je od najistaknutijih ličnosti suvremene umjetnosti. Rođen je u Johannesburgu u obitelji odvjetnika litavskog porijekla (njegov otac Sydney Kentridge branio je velike južnoafričke borce za crnačka prava poput Nelsona Mandele, Stevea Bika i Alberta Luthulija) i odmalena postaje svjestan neprirodnosti i nepravednosti apartheida. Nakon što je proveo godinu dana na studiju glume u Parizu, studirao je političke znanosti i afričku kulturu na Sveučilištu Witwatersrand u Johannesburgu. Prožimanjem različitih umjetničkih formi (crteži, grafike, animirani filmovi, kazališne i operne produkcije, skultpure, tapiserije, video instalacije, performansi) i već poslovičnog prostora koji daje kategorijama nesigurnosti i sumnje, Kentridge nastavlja istraživati goruća pitanja suvremenog društva: migracije, rasizam, postkolonijalizam, sjećanje i zaborav, zablježenu povijest i njezinu metodologiju, ulogu umjetnosti i umjetnika u današnjem vremenu.

Njegovi se radovi od 1990-ih izlažu u muzejima i galerijama diljem svijeta, uključujući Muzej moderne umjetnosti u New Yorku, Albertinu u Beču, Louvre u Parizu, Galeriju Whitechapel u Londonu, Louisianu u Kopenhagenu, Muzej Reine Sofíje u Madridu, Muzej likovne umjetnosti u Baselu, Muzej suvremene afričke umjetnosti Zeitz (Zeitz MOCAA), Fondaciju Norval u Cape Townu te Kraljevsku umjetničku akademiju u Londonu. Nekoliko je puta sudjelovao na Documenti u Kasselu (2012., 2002.,1997.) i Venecijanskom bijenalu (2015., 2013., 2005., 1999. i 1993.).

Njegove operne produkcije uključuju Mozartovu Čarobnu frulu, Šostakovičev Nos i opere Albana Berga Lulu i Wozzeck, a izvođene su u opernim kućama diljem svijeta, uključujući operu Metropolitan u New Yorku, milansku Scalu, Englesku nacionalnu operu u Londonu, lyonsku, sydneysku i amsterdamsku operu, te Salzburški festival.

Njegovi kazališni komadi, izvođeni u kazalištima i na festivalima diljem svijeta, uključuju: Refuse the Hour, Zimsko putovanje (Winterreise), Papirnata glazba (Paper Music), The Head & theLoad, Ursonate i Čekanje na Sibilu (Waiting for the Sibyl), a u suradnji s trupom Handspring Puppet Company Ubu i Komisija za istinu (Ubu & the Truth Commission), Faust u Africi! (Faustus in Africa!), Odisejev povratak (Il Ritorno d’Ulisse), Woyzeck na Highveldu (Woyzeck on the Highveld). Ove je godine komad Čekanje na Sibilu izveden u londonskom kazalištu Barbican te je dobio nagradu Olivier za izvanredno dostignuće u operi.

Godine 2016. Kentridge je osnovao Centar za manje dobru ideju u Johannesburgu (Centre for Less Good Idea): prostor za prijemčivo razmišljanje i stvaranje upotrebom eksperimentalnih, kolaboracijskih i interdisciplinarnih umjetničkih praksi. Centar ima stalan program radionica, javnih performansa i mentoriranih aktivnosti.

Kentridge je dobitnik počasnih doktorata nekoliko sveučilišta, uključujući Yale, Sveučilište u Londonu i Sveučilište Columbia. U 2010. je primio Nagradu grada Kyota, a 2012. održao je seriju predavanja na Harvardu. Godine 2015. imenovan je počasnim članom Kraljevske akademije u Londonu, 2017. dobio je Nagradu Princeze Asturije za umjetnost, a 2018. Međunarodnu nagradu Antonio Feltrinelli. U 2019. godini u Tokiju je dobio nagradu Praemium Imperiale za slikarstvo, a 2022. imenovan je vitezom Reda Zvijezde Italije i Nagradu za životno djelo kraljice Sonje za grafiku.

Njegova djela dio su kolekcija najvažnijih svjetskih muzeja, galerija, javnih i privatnih zaklada i zbirki.

Fotografija ©Norbert Miguletz