TEMA: LJUBAV | LJUBAV 1: KAD SMO SE SRELI

TEMA: LJUBAV

Ljubav između dva ljudska bića tema je koja zaokuplja svakog od nas, pa tako zaokuplja i mnoge umjetnike: pjesnike, filmaše, slikare, kipare, muzičare, koreografe... Nebrojena su djela nastala zbog čežnje, sreće, tuge i svega ostalog što nam donosi osjećaj ispunjene ljubavi. Ili gubitak istog. Ljubav je pokretačka snaga iza mnogih budnih noći i jakih emocija izlivenih u verbalne ili vizualne bravure posvećene Njoj ili Njemu.

Animatori, naravno, nisu iznimka, te vam ove godine donosimo zbirku animiranih filmova vezanih uz tu lijepu i intimnu temu. Sam izbor nema pretenzije biti sveobuhvatan i potpun, jer to ne dopušta količina mjesta u programu. Pazili smo da je program raznovrstan i, po našem mišljenju, pred vama je vrlo dobar uvid na koje različite načine su se autori animatori, svaki/svaka za sebe, uhvatili ukoštac s tim vječitim izazovom.

Ovogodišnja festivalska tema ima tri cjeline, od kojih prva i druga imaju po tri programa, a zaključujemo s dva programa erosa... Prva cjelina bavi se klasičnom ljubavlju i posložena je, mogli bismo reći, kronološki – „Kad smo se sreli“, zatim „Plamen ljubavi“ te, tragični, „Slomljeno srce“. U tom dijelu nekoliko je mojih osobnih svevremenih favorita, kao što je Un jour Marie Paccou ili Wolves Rafaela Sommerhaldera. Neki filmovi donose urnebesno smiješno viđenje prekida, kao 12 Years Daniela Nockea, drugi su veći od života, kao što je bila i sudbina glavnih junaka u U susjedstvu grada, dok treći obrađuju ljubav preko mreže, specifičnu za današnje vrijeme – Lovestreams Seana Buckelewa.

Druga cjelina, „Ménage à deux“, posvećena je animatorima parovima. Ljudima koji su isprepleli svoje privatne i profesionalne živote i u ključnim ulogama zajedno kreirali filmove. Kao i u mnogim drugim strukama, nije neobično da Kupidova strelica pogodi dvoje koje ništa ne sluti na nekom festivalu, radionici, studiju. Ponekad to rezultira remek-djelima koja takva, da se dvoje nije srelo, ne bi nikad nastala ni postojala u tom obliku. U toj tematskoj cjelini neki su od najpoznatijih parova iz povijesti i sadašnjosti animacije: tko nije čuo za izumitelje pinscreena Alexandrea Alexeieffa i Claire Parker ili za velikane Joy Batchelor i Johna Halasa. Danas svi koji prate animaciju znaju za Olgu i Priita Pärna, Abija Feijóa i Reginu Pessou, Wendy Tilby i Amandu Forbis ili Michelle i Urija Kranota. Moramo se ispričati svim neuvrštenim parovima, jer i ovdje smo bili ograničeni raspoloživim programskim okvirima, pa smo se, kao što je već spomenuto, ograničili samo na partnere u ključnim nosećim ulogama – uglavnom (ko)režiju i/ili produkciju. Kao primjer slavnog ali neuvrštenog para navest ću Rosta i Suzie Templeton. Naravno da su se međusobno podržavali i pomagali si, ali njihovo zajedništvo nije rezultiralo zajedničkim projektom, a to je, uz izvrsnost, bio jedan od kriterija. Također, neki poznati parovi završili su u drugim sekcijama unutar teme, primjerice Saša i Nadja Svirskij.

Za treću tematsku cjelinu, erotiku u animaciji, nekad su se na festivalima rezervirali termini nakon ponoći, iako su djeca išla spavati već nakon crtića u sedam i petnaest! Ta tema, tabu u neka druga vremena, dugo je najčešće bila obrađivana kroz geg i humor. Posljednja dva-tri desetljeća došlo je do velikog pomaka, i danas su daleko senzualnija, lascivnija, pa i eksplicitnija oslikavanja tjelesne ljubavi već novo normalno. U skladu s velikim porastom broja žena autorica zadnje desetljeće-dva, mnoge od njih također su dale svoje viđenje, pristupajući temi s daleko većom samosviješću nego nekad, često i konkretnije i hrabrije od svojih muških kolega. Direktnost i iskrenost filmova Signe Baumane već je legendarna. Ne sjećam se da sam od muških kolega vidio takav prikaz samozadovoljavanja kao u studentskom filmu Mačkica Renate Gąsiorowske. Mlada Kanađanka Lori Malépart-Traversy svjetski se proslavila svojim prijeko potrebnim edukativnim animiranim dokumentarcem Klitoris. U tom kontekstu svakako treba spomenuti i film programiran u program parova Girls Night Out Joanne Quinn (i Lesa Millsa) s kraja osamdesetih, koji je smjesta uzburkao duhove na sceni svojom obradom teme ženske seksualnosti.

Na kraju ostaje još zahvaliti Nancy Denney-Phelps, Margit Antauer Bubi, Olivieru Catherinu, Olgi i Michału Bobrowskom, Mateji Milić, Vivien Halas, Thomasu Renoldneru, Sabine Groschup i svima drugima koji su prijedlozima i savjetima pomogli u potrazi za filmovima za ovaj program.

Daniel Šuljić