I pored brojnih retrospektivnih filmskih i popratnih programa posvećenih 50. godišnjici Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb, u njegovu središtu i ove će se godine naći ponajbolji novi naslovi iz cijeloga svijeta.

Kao da je i sama željela obilježiti veliku obljetnicu, globalna animirana produkcija poslala je 2022. u Zagreb zvjezdanu reprezentaciju u čijim se redovima nalaze Animafestovi pobjednici Yumi Joung (Kuća postojanja), Špela Čadež (Steakhouse) i Phil Mulloy (Zauvijek sretni), višestruki povratnici ove najprestižnije konkurencije i "ozbiljne" veličine animiranog filma poput Yoriko Mizushiri (Tjeskobno tijelo), Emme Calder (Čuvajte se vlakova, svjetska premijera), Marte Pajek (Nemoguće figure i druge priče I), Izabele Plucińske (98 kg), Juana Pabla Zaramelle (Putnik, svjetska premijera) i Xi Chena (Paklara, sa Xu Anom), omiljeni gosti David Doutel, Vasco Sá (Garrano) i Pedro Rivero (Dani koji (ni)su prošli) te mlade nade koje sada lete visoko – Tal Kantor (Pismo prascu), Malte Stein (Stvar) i Sophie Koko Gate (Hotel Kalura).

Domaće boje brane Darko Masnec (Pozdrav suncu, produkcija Studio u šumi, svjetska premijera), Branko Farac (Psychographic, produkcija Zagreb film) te, u koprodukciji s Nizozemskom, Laura Martinović (10 dana lovida, produkcija Minya film i animacija).

Između gotovo 1800 prijava (900 za ovo natjecanje) iz 91 zemljeDaniel Šuljić, Margit Antauer i Vesna Meštrić odabrali su 47 naslova. Malo je filmova koji se eksplicitno bave recentnim temama pandemije i rata u Ukrajini, ali moguće je da su animatori svijeta, uz viši udio satire (Tvrđava, r. ZALESKY'S), crnog humora i povijesno-političke problematike (zastupljeni su Iransko-irački i Zaljevski rat te diktatura Ben Alija u Tunisu, kao i višegeneracijske refleksije Holokausta:Tamo gdje umiru vjetrovi, Sjena raja, Mrtvi kut, Pismo prascu, Sveti Holokaust), na njih posredno odgovorili izrazitom dominacijom crno-bijelog crteža. Konkurencija sadrži i nekoliko uistinu sjajnih lutka-filmova, među kojima su i za Oscara nominirani čileanski psihološki triler Bestia (r. Hugo Covarrubias), ali i francuski psihološki horor Oderana (r. Joachim Hérissé) koji u Zagrebu ima svjetsku premijeru. Nekolicina radova zahtjevne kolažne animacije (Tvrđava, Steakhouse, Čuvajte se vlakova) ističe se promišljenošću cjelovitog filmskog djela, a očekuju nas i privlačna ostvarenja mahom različitih slikarskih tehnika (Garrano, Njihove glave plešu) te vizualni spektakl iz kategorije "vidjeti da bi se povjerovalo" – postmoderna tapiserija, odnosno emaki (horizontalni svitak) Progutati svemir.

Animirani dokumentarizam (Sjena raja, Mrtvi kut, Smetlar) i sve veća hibridizacija rodova i tehnika (Duga razvučena nesreća), uključujući i igrani film (Zlikovci), pa čak i kazalište i ples (Zauvijek sretni, Njihove glave plešu), još su neka istaknuta obilježja ovogodišnjeg natjecanja. Naposljetku, uz uobičajene psihološke, osobne, ispovjedne i obiteljske teme, dominantno obilježene ženskim, ali i dječjim (Debelokožac) iskustvom, čvrsta, nerijetko i žanrovska fabula (Srećković, Noćna straža, Miracasas, Dani koji (ni)su prošli, Žohari) na velika se vrata vraća u umjetnički animirani film, što će zasigurno obradovati široki krug filmofila.

Pobjednici i povratnici

Okrenuvši se od lutka-filma ka kolažu i 2D animaciji najuspješnija slovenska autorica Špela Čadež dosegla je nove visine kreativnog napona i osvojila Animafest 2017. U zanatski besprijekornom novom filmu Steakhouse Čadež je ponovno na teritoriju svakodnevice tzv. malog čovjeka i njegovih humornih, ali u osnovi zabrinjavajućih, fino psihologiziranih i emocionalno nijansiranih dilema. S druge strane, nakon što je osvojila Animafestov Grand Prix 2014.

Yumi Joung vraća se filmom Kuća postojanja, rađenom u njezinoj prepoznatljivoj, klasičnoj 2D crno-bijeloj tehnici. Minimalistička i lišena pozadine, ali grafički gotovo hiperrealistična, Kuća postojanja prikazuje postepenu dezintegraciju građevine koje se može čitati kao osipanje sjećanja, uvjerenja ili bilo kakvih čvrstih materijalnih i racionalnih uporišta. Čuvajte se vlakova Emme Calder još je jedan hibrid kolaža i 2D-a, dijelom autobiografski film o strahovima i fantazijama povezanima s majčinstvom, partnerstvom, seksom, bolesnim roditeljima, nesrećama i ubojstvima... naslonjenima na provodni motiv vlaka. Calder je autorica kultnog klasika Madame Potatoe (1983) i posebno uspješna u namjenskom filmu – najslavniji među njima su The Queen's Monastery (1998), antiratna etida u vodenim bojama nagrađena i u Zagrebu, te spot za pjesmu Shame Eurythmicsa. 

Phil Mulloy na Animafestu je do sada prikazao petnaestak filmova, a 2016. je osvojio i Grand Prix. Majstor satire i groteske ruglu već desetljećima izvrće društvene vrijednosti, a privlače ga i mračnije strane ljudske prirode. Njegov posljednji film Zauvijek sretni premda bremenit crnim humorom, sadrži ipak i dašak nježnosti te nudi ljudsko-mravlju koreografiju kao kazališnu predstavu o teško ostvarivoj ljubavi u kojoj mravi igraju tehničare što bez milosti postavljaju i preslaguju scenu za odvijanje fragmenata ljudskog susreta.

Argentinski majstor stop animacije Juan Pablo Zaramella treći se put predstavlja na Animafestu. Zaramella, koji drži Guinnessov rekord za najnagrađivaniji kratki festivalski film (Luminariss 324 nagrade), među svoje idole ubraja prije svega McLarena i Švankmajera, ali Putnikov papirnati, bijeli i plošni, mumljavi likovi iz vlaka mnoge će podsjetiti i na Zagrebačku školu.

Tal Kantor proslavila se još kao studentica slavnog Bezalela, naročito filmom Drugim riječima (Animafest 2017) – jedinstvenim spojem igranog filma i animacije kojim je dekonstruirala površnost obiteljskih odnosa. Sada nam donosi Pismo prascu u sličnom, ali razrađenom stilu "hibridiziranih" likova – Holokaust-dramu simboličke mašte koja govori o ne(prenosivosti) iskustva, identitetu i prihvaćanju različitosti.

Novi film Yoriko Mizushiri Tjeskobno tijelo nastavak je dragocjenog opusa animatorice kojoj je Animafest već priredio veliku retrospektivu, dok je ona njemu, osim pregršt svojih filmova, podarila i jednu od najljepših službenih ilustracija u 50-godišnjoj povijesti festivala. Još jedna istaknuta redateljica ženskog pisma Marta Pajek pred zagrebačkom je publikom izbrojala od II do III (posebna nagrada žirija Animafesta 2018), a ove godine nudi posljednji nastavak svoje hit art trilogije Nemoguće figure i druge priče I. "Nemoguće" nove, escherovske perspektive u "jedinici" su vezane uz grad, tragove Dumałine kiparske poetike i ostarjelu protagonisticu koja ovoga puta, u jednoj od najsnažnijih scena animiranog filma unatrag mnogo godina, i pjeva.

D. Doutel i V. Sá, animatorski duo iz Porta, oduševili su Animafestovu publiku 2018. jedinstvenom pojavnošću animiranog ulja na staklu u filmu Predskazanje. Njihov novi film Garrano rađen u istoj tehnici, priča je s još jednom doutel-sáovskom moralnom dilemom, ali i kontekstom (rudnik litija) koji bi na ovim meridijanima mogao zazvučati aktualno. Bask Pedro Rivero, član žirija Animafesta 2018, donosi nam u formi alegorijskog SF-a (kakvu nalazimo i u lalouxovski nadrealističnoj Terri incogniti, prostorno-vremenskim iskliznućima Žohara te magijskom realizmu Miracasasa), najizrazitiji film o Covidu – rotoskopsko djelo Dani koji (ni)su prošli kojega posebno karakteriziraju "prateća kamera" i komentar na jalovost ljudskog planiranja.

Prije negoli je 2017. godine iznenada preminuo, Xu An činio je sa Xi Chenom nerazdvojni i dominantni dvojac suvremene kineske animacije. Kako je Xu An ostavio iza sebe velik broj nerealiziranih scenarija, Xi Chen dao si je u zadatak zaokružiti njihov zajednički opus nadahnut razdobljima kineske povijesti. Paklara je njihov osmi, a Xi Chenu ukupno deveti nastup na Animafestu. Claude Luyet legenda je švicarske animacije, čest sudionik festivala u Cannesu i pobjednik Hirošime, a u Zagrebu je izlagao 1978, 1986, 1992 i 2008. Njegov Srećković je amerikana, road movie i krimić sa serijskim ubojicom, ali i ozbiljan komentar na prolaznost i relativnost sreće te kompaktno strukturirana priča za poklonike američkog stripa, filma i glazbe.

Tri intrigantna debitanta

Da je lutka-film iznimno plodno tlo groteske i monstruoznosti stara je animacijska maksima, starija čak i od braće Quay. Zadržati pritom psihološku uvjerljivost te u body horor pored patologije utkati i stvarne ljudske emocije i čežnje već je znak umijeća koje nadilazi evokativnu teksturu unakaženih krpenih modela i visoku produkciju. Opresivan odnos sijamskih blizanki koje preživljavaju same u maglovitoj močvari priča je o istovremenoj nužnosti i nepodnošljivosti ljudske blizine i stravičnosti obiteljskih veza. Napeta, sa završnim obratom kakav pristoji kvalitetnom hororu,Oderana Joachima Hérisséa u osnovi postavlja univerzalno pitanje: može li se ljudski odnos, i po koju cijenu, jednostavno amputirati?

Slawek Zalewski ZALESKY'S, student Jerzyja Kucije kojega je život nakon diplome odveo i na austrijsku bauštelu, vodi nas u Tvrđavi u neimenovani grad čija mnoštvenost uoči najavljene opsade priziva srednjovjekovnu karnevalesknost i apokalipsu negdje iza Željezne zavjese 1957. godine. Tvrđava je nerijetko duhovit, apsurdistički komentar na ideološko-religijsko-militarističko-medijske manipulacije koje se u (fabriciranim) kriznim vremenima u autoritarnim društvima pojačavaju do razine ludila. Vizualno je riječ o iznimno sinkretičnom i jedinstvenom pastišu kolažne i cel animacije u kojem se posebno ističe uporaba pozadinskog osvjetljenja, silueta i mahom crnih figura ispred dominantno narančastih pozadina.

Kombinacija tradicionalnih i novih elemenata i postupaka stvara u Našoj dvojci jedan od vizualno najoriginalnijih filmova ovogodišnjeg natjecanja. Film je klasičan u permanentnoj transformaciji figura i oblika, u dalekoistočnim konvencijama crteža lica, u izrazito žarkim bojama te u izboru ljubavne teme. Njezin tretman, međutim, zahvaća širok raspon od klasične romanse s cvijećem i zalascima sunca, preko prijateljstva i majčinstva, do velike boli i gubitka. S atipičnom zvučnom pozadinom kojom dominiraju očuđujuća glasanja, Yungsung Song zaokružuje jedno uistinu originalno putovanje.