Rođen 1914. godine u Stirlingu u Škotskoj, Norman McLaren, osnivač NFB-ova studija za animaciju, uspio je kanadskoj animaciji pružiti viziju i smjer koji traju i danas, dugo nakon što ga je 1941. zaposlio John Grierson. McLaren je odbio prihvatiti jednostavnu priču da su film izumila braća Lumière 1895. godine; njegovo je mišljenje da se ta umjetnička forma tek treba razviti te da su istraživanje i eksperimentiranje prirodni sastojci umjetničkog stvaralaštva. Pojavio se stoga kao rodonačelnik bezbrojnih tehnika koje su postale zaštitnim znakovima animacije: crtanje i graviranje na film, unakrsna pretapanja, piksilacija, sintetizirani zvuk i brojne druge. Za postojeće metode i formule u njegovu pristupu nema mjesta. Neobična odvažnost i originalnost bili su kreativno vrelo svih njegovih radova.

Put koji je Norman McLaren ucrtao u povijest filma osvijetljen je brojnim nagradama kojima je ovjenčan tijekom karijere: Zlatna palma u kategoriji kratkog filma u Cannesu za Blinkity Blank, Oscar za Susjede, Srebrni medvjed u Berlinu za Rythmetic, Srebrna plaketa za Zbogom dosadna brigo, nagrade BAFTA za Blinkity Blank, Jednom bijaše stolac i Pas de deux, uz još bezbroj kanadskih nagrada i priznanja za sveukupna postignuća.

McLarenova osobnost i filozofija neodvojive su od smjera kojim je krenula animacija na NFB-u. Ovaj neumorni inovator promicao je kreativni koncept animacije koji autore doživljava kao majstore zanata koji vladaju svakim korakom u nastanku svojih filmova, baš poput umjetnika u ateljeu. S time u skladu, McLaren je svojim kolegama služio kao primjer i motivirao ih da razvijaju vlastite alate i eksperimentiraju s novim tehnikama.

Norman McLaren umro je 1987. u Montrealu. Njegova važnost u povijesti filmske animacije razvidna je i iz utjecaja koji i dalje ima na stotine autora i umjetnika koji svjesno idu njegovim stopama.