Sinopsis

Tko je autor prvog dugometražnog animiranog filma? Danas gotovo zaboravljen, filmski pionir Quirino Cristiani sam je otkrio umijeće animacije daleko od europskih eksperimentalnih umjetnika ili holivudskih komercijalnih ograničenja i glamura. Godine 1900. tada četverogodišnji Quirino i njegova obitelj napuštaju Italiju i odlaze u Argentinu, u Buenos Aires. Kao tinejdžer počinje raditi za Federica Vallea, talijanskog filmaša koji je tek stigao u Argentinu. Quirino se počeo baviti animacijom potaknut vječno inventivnim Valleom. Uspješnost njegovih eksperimenata nadahnula je Vallea da proizvede animirani dugometražni film. Godine 1917. u prestižnoj kinodvorani u Buenos Airesu premijerno je prikazan "El Apóstol". Ta iznimno uspješna satira o argentinskom predsjedniku Irigoyenu obilježila je početak niza animiranih filmova inspiriranih politikom. Za taj film Cristiani je razvio novu filmsku tehniku i patentirao je. Godine 1918. napustio je Vallea i režirao još jedan film, "Sin dejar rastro" (Bez traga), no njega će zbog kontroverzne teme zaplijeniti vlasti. U dvadesetim godinama 20. stoljeća Cristiani otvara vlastiti studio i bavi se animacijom u nekoliko kratkih filmova. Postaje ljubitelj prirode i vegetarijanac te osniva prvu nudističku koloniju u Južnoj Americi. Valleov studio je u međuvremenu izgorio i "El Apóstol" je zauvijek izgubljen. Godine 1928. počinje s pripremom najambicioznijeg projekta: dugometražnog zvučnog animiranog filma. "Peludópolis", još jedna satira o predsjedniku Irigoyenu, imao je premijeru 1931. Film je rezultat mukotrpnog procesa: priča se morala mijenjati zbog dramatičnog vojnog puča koji je 1930. izveo prvi argentinski diktator, general Félix Uriburu. Cristiani se nije želio izložiti opasnostima još jedne animirane satire pa je zato do kraja života producirao kratke filmove i vodio studio kao filmski laboratorij. Godine 1941. posjetio je Disneya, koji mu je ponudio posao u Hollywoodu. Cristiani je odbio ponudu i nedugo nakon otišao u mirovinu. Laboratorios Cristiani do temelja je izgorio 1958, i još jednom 1961, a Cristiani je izgubio sva svoja djela, nakon čega se preselio u lijepo i daleko selo u blizini Cordobe (Argentina). Svijet je nastavio dalje po starom i polako ga zaboravio. Od njegova života nije ostalo gotovo ništa.

Sniman u Italiji, Argentini i Engleskoj, ovaj dokumentarac sadrži intervjue s raznim stručnjacima te s Cristianijevom obitelji i prijateljima. Nedavno je otkriven jedan njegov čudom sačuvan animirani film iz 1919. i "The Making of Peludópolis". Osim tih kratkih filmova priču o Cristianiju dobivamo i iz jedinog sačuvanog intervjua. Vidimo ga i kao starog čovjeka kako radi svoj posljednji animirani film 1983. Umro je sljedeće godine.

Gabrielle Zucchelli

Gabriele Zucchelli rodio se 1972. u Italiji. Nakon studija umjetnosti počeo je raditi kao animator u Milanu. Godine 1994. preselio se u London, gdje je radio kao animator likova za TV serije ("The Tale of Mr. Tod", "The Wind in the Willow"), glazbene priloge s Paulom McCartneyem ("Tropic Island Hum", "Tuesday"), filmove ("The Magic Sword", "The Tigger Movie", "The Road to El Dorado") i razne reklame. Nadgledao je 2000. animaciju dviju sekvenci na dugometražnom DreamWorksovu filmu "Spirit, the stallion of the Cimmarron", a 2002. je napravio dvije sekvence animirane opere "The Cunning Little Vixen" za BBC. Nakon rada na oblikovanju likova za "Mrtvu nevjestu" Tima Burtona bavio se kompjuterskom animacijom likova. Dosad je radio na filmovima "Dinotopia", "Harry Potter i zatočenik Azkabana", "Alien vs Predator", "Batmanov povratak". Godine 2004. realizirao je svoj prvi kratki film u nezavisnoj produkciji "For a Tango", koji je osvojio nekoliko festivalskih nagrada. Radi kao samostalni redatelj animiranih filmova.

Odabrani festivali: Hiroshima IAFF, Animateka Ljubljana IAFF, Animator Poznan IAFF, Anifest Trebon IAFF, AniMadrid IAFF, Orlando Hispanic FF

Nagrade: Posebna nagrada Festivala latinskoameričke kinematografije u Trstu / Special Award of Trieste Latin American Film Festival