Vijeće festivala: Zdenko Gašparović, predsjednik
Milan Blažeković, Zlatko Bourek, Ivica Njerš, Pavao Štalter, Nikica Valentić, Krešimir Zimonić
Umjetnički direktor: Joško Marušić
Organizacijska direktorica: Margit Antauer Buba
Broj prijavljenih filmova 310
Prikazani filmovi iz 20 zemalja
Filmovi u natjecanju 85
Filmovi izvan natjecanja Nisu prikazivani
Međunarodna selekcijska komisija
Tomislav Špikić - Italija
Žarko Petan - Slovenija
Boris Kolar - Hrvatska
Međunarodni ocjenjivački sud
Robi Engler - Švicarska
Vladimir Gončarov - Ukrajina
Miroslav Ilić - SAD
Nikola Kostelac - Hrvatska
Joanna Woodward - Velika Britanija
Službene nagrade
Nagrada za životno djelo Bob Godfrey, Velika Britanija
Velika nagrada Franz Kafka, Piotr Dumala, Poljska
Nagrade u kategorijama
Filmovi od 30 sek. do 5 minuta
Le carre du lumier The Square of Light, Claude Luyet, Švicarska
Filmovi od 5 do 30 minuta trajanja
Reči, reči, reči Words, Words, Words Michaela Pavlatova, Češka
Najbolji prvi film
Konservfilm The Canfilm, Zlatin Radev, Bugarska
Specijalna nagrada za dizajn
Papageno, Sarah Ropert, Velika Britanija
Specijalna nagrada za humor
Body Beautiful, Joanna Quinn, Velika Britanija
Specijalna nagrada za tehnička dostignuća
Dim Grim, Marek Skrobecki, Poljska
Retrospektive
Filmovi Boba Godfreya
Retrospetiva španjolske animacije (izbor Jordi Artigas)
Biseri iz festivalske arhive
Najbolje sa Annecyja '91
Dugometražni animirani film
Andrey Khrjanovsky: Shkola izyashjnikh isskustv, Rusija
Izložbe
Radovi Boba Godfreya
Radovi Mirka Ilića (Umjetnički paviljon)
20 godina Animafesta
Predavanja
Povijest animacije u SAD-u, Tim Smith, SAD
Kako animacija pomaže u nastavi, Tim Smith, SAD
Kompjuterska animacija u arhitekturi, Goce Vaskov, Zagreb
Festivalski piknik Marija Bistrica
Iz festivalskog dnevnika
… U tijeku je najugledniji hrvatski festival - Svjetski festival animiranog filma, festival koji svojim značajem u svjetskoj kulturi po imenima koja su dolazila, po tretmanu u svjetskim medijima, po inovacijama i promoviranju novih trendova i zvijezda, i po još mnogo čemu daleko nadrasta značenje koje u svijetu imaju kod nas u nebesa dizane Dubrovačke ljetne igre i Varaždinske barokne večeri. Na uštrb njih jedini naš doista veliki festival često je marginaliziran i zapostavljan kao uostalom i umjetnost kojom se bavi …
… To je festival koji ove godine slavi i svoj jubilej, pa je to više nego prava prilika da se konačno promijeni i odnos države prema njemu. Upada u oči i činjenica da ni kao visoki pokrovitelj Festivala Predsjednik Hrvatske nije našao za shodno da se pojavi na najznačajnijoj i najvećoj međunarodnoj manifestaciji održanoj u Hrvatskoj ove godine, a ujedno i najvećoj uopće od proglašenja hrvatske suverenosti! Možda Predsjednik misli da je nedolično da gleda crtiće. Unatoč svemu, nadam se da ih ipak gleda, bar kod kuće! I da se smije. Hrvatskoj je naime, u interesu njene duhovne obnove potreban predsjednik koji se zna smijati.
Josip Horvat, Glas Slavonije, Osijek
Bob Godfrey (prilikom primanja nagrade za životno djelo)
… Od svih svjetskih festivala meni je najdraži bio i ostao upravo Zagreb. (…) Prije šest tjedana još nisam znao hoću li doći ili neću, mnogi su me u Londonu odgovarali, a sada sam sretan što sam ovdje s vama, kao kod kuće. Hvala Vam i Bog vas blagoslovio.
...ukratko
Najkraća ocjena ovogodišnjeg festivala može glasiti ovako: animatorsko čudo! Jer dugo uopće nitko nije vjerovao da će se festival održati, a evo uspio je iznad svih očekivanja. A kvaliteta ovogodišnje priredbe nadmašila je prethodnu.
Jure Ilić, Večernji list, Zagreb
Iz direktorovog izvješća
... Zbog burnih i temeljitih društvenih promjena festival je 1991. izgubio svaki radni kontinuitet. Početkom 1992. činilo se da je potpuno zaboravljen. Isključivo zahvaljujući entuzijazmu gospodina Ive Škrabala (tada pomoćnika Ministra kulture) i spremnosti nekih autora formira se Vijeće festivala. Po prvi puta se raspisuje natječaj za organizaciju Festivala i nakon nekoliko ponovljenih glasanja izbor pada na Koncertnu direkciju Zagreb koja od 1972. redovito sudjeluje u realizaciji festivala. Budući da se u svijetu mislilo da se zagrebački festival zbog ratnih okolnosti neće održati, nije bilo sigurno da li će stići filmovi za selekciju. Tjedan dana prije početka rada komisije u centru Zagreba (Deželićeva) eksplodira eksplozivna naprava pa suradnju otkazuju odabrani članovi Selekcijske komisije iz Mađarske i Italije. U posljednji čas zamjenjuju ih Žarko Petan iz Slovenije i Tomislav Špikić, Zagrepčanin koji već dugi niz godina živi i radi u Italiji. Do kraja rada Komisije u Zagreb je ipak stigao 241 film. Kvaliteta filmova u prosjeku je vrlo visoka pa je odlučeno da se na račun informative broj programa konkurencije poveća s 4 na 6 …
Na Festival je stiglo svega tridesetak gostiju iz inozemstva koji su mahom zanemarili preporuke svojih vlada o izbjegavanju ratnoga područja. Zahvaljujući na njihovoj vjernosti proglasili smo ih doživotnim počasnim gostima našeg festivala …
Zahvaljujući televiziji događaje na festivalu pratila je čitava Hrvatska. Ostvarena su i dva direktna prijenosa od kojih je jedan "Dvadeset naših godina" zamišljen kao posebna svečanost na kojoj su uručene nagrade Borivoju Dovnikoviću, Rudiju Doljanu, Juri Šabanu i Maji Zaninović koji su samozatajno obilježili dva festivalska desetljeća.
Autor plakata: Krešimir Zimonić