Šest hrvatskih filmova zaslužilo je predstavljanje na najvećoj Animafestovoj pozornici, u Velikom natjecanju kratkometražnog filma gdje se s radovima iz cijeloga svijeta nadmeću za Grand Prix i pripadajuću oskarovsku kvalifikaciju, Nagradu Zlatni Zagreb, Nagradu Zlatko Grgić i Nagradu Mr. M. To su: Nema mjesta Jelene Oroz (produkcija Bonobostudio), Fačuk Maide Srabović (hrvatski producent je Tetrabot, a slovenski koproducenti Urgh!, Octopics i RTV Slovenije), Moralna potpora Vuka Jevremovića (vlastita, njemačko-hrvatska produkcija Canvas), Sjena Petre Balekić (Jaka produkcija), Kako Marka Meštrovića (Kreativni sindikat) i Bodlja u guzi Elene Walf (hrvatski koproducent Minya – Film & Animation, njemački producent Studio Film Bilder).

Hrvatski filmovi zastupljeni su i u međunarodnom Natjecanju studentskog filma, u borbi za Nagradu Dušan Vukotić. Nakon pojavno i tematski različitih Kućica za ptice i Koka, novim filmom Od Petera za Aidu Petra Pavetić Kranjčec (produkcija ALU-a – Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu) nastavlja demonstrirati stilsku i pripovjednu širinu – ovoga puta riječ je o nostalgičnoj melodrami o ljetnoj ljubavi iz 1960-ih koja odbija prihvatiti udaljenost između Njemačke i Jugoslavije, već se nastavlja učvršćivati najprije epistolarno i stihovano, a potom i u zbilji. Uz glazbenu pratnju Ansambla braće Avsenik i u tonovima sepije, Od Petera za Aidu nosi nas u romantičnu prošlost. Srpsko-hrvatsko-njemačka koprodukcija Lebdenje Jelene Milunović (hrvatski koproducent je Adriatic Animation, a film je nastao u okviru proslavljenog Filmskog Sveučilišta Babelsberg Konrad Wolf koje se okitilo ovogodišnjom Nagradom za najbolju školu animacije) mahom je crno-bijela, oker i plava te vrlo osobna reprezentacija očeve mentalne bolesti, ostvarena maštovitim vizualizacijama, finim prizornim prijelazima te perspektivom kćeri danom učestalim kadriranjem iza potiljka i preko ramena.

I dok u Sjeni iz Velikog natjecanja Petra Balekić animirani akt ostvaruje u crno-bijelom, Marta Margetić u studentskoj Kičmi (produkcija ALU) u žanru umjetničke autobiografije daje ga u boji, s daškom karikature i proširenim “koštanim” imaginacijama. Primjereno temi, i animacija je pomalo ukočena i iskidana, a zvučna slika neugodno “kotrljajuća”, kao da se zatekla na škripećim kugličnim ležajevima. Fine crtačke, dijelom stripovske crno-bijele estetike je i Beštija Andree Miletić (ALU), film o obiteljskim odnosima, ali i o zatomljenim emocijama otjelovljenima u demonskom djetetu koje valja sakriti od toksične majke. S dobrim osjećajem za geg, Beštija istovremeno zabavlja i zagovara emancipaciju od roditeljskog diktata.

U Natjecanju filmova za djecu i mlade, u kojem nagrade dijeli dječji žiri, uz Bodlju u guzi predstavit će se i Jedrenjak na kraju ulice (Zagreb film) venecuelske animatorice sa zagrebačkom adresom i diplomom ALU-a Lucíje Aimare Borjas, ekranizacija slikovnice Tamare Bakran i Vendi Vernić koja se ukoštac s teškom temom vršnjačkog zlostavljanja hvata miješanjem mašte i stvarnosti u priči o djevojčici kojoj Marko Polo poklanja tigra.

U tradicionalnom Natjecanju hrvatskog filma kojim nova domaća produkcija izlazi pred oči svijeta uz prethodno navedene okupljeno je još 13 naslova koji daju pregled naše animiranofilmske kinematografije. Njezine pomne pratitelje posebno će obradovati film Psihonauti (Hrvatska udruga digitalnih umjetnika, Zagreb film) jer je riječ o novom stop-animacijskom projektu Nike Radasa i pacijenata Klinike za psihijatriju Vrapče – autora nadahnute Neobične kupke gospodina Otmara (2019), dobitnice Nagrade Oktavijan i niza međunarodnih priznanja. U Psihonautima, također lutka-filmu koji je uvršten i u program festivala u Annecyju, psihički poremećaji prikazani su otjelovljeno, kao prostorne „ekstenzije“ svojih nosilaca, antropomorfizirani objekti ili simbolički predmeti. Glazba i zvukovi (ponajprije upotreba sintetičkog glasa čije deklamiranje dijagnoza i terapija poprima formu pomalo jezive melodije) ponovno su iznimno funkcionalni te doprinose distopijskoj atmosferi koliko i drveni, u sugestiji lučki i noirovski, „farmakoterapijski“ obilježeni kozmički setovi kojima plovi naglašeno sinematična kamera.

Renomirani majstori stop animacije Thomas i Ivana Volda nastavljaju suradnju s američkim TED-Edom i producenticom Gertom Xhelo na živopisnim edukativnim projektima iz polja geobiologije i ekologije radom Znanstvenici su opsjednuti ovim jezerom. Ponovno je riječ o zahtjevnoj kombinaciji kolaža, slikanja na staklu i dr. tehnika, a tema su anaerobne bakterije iz ranih dana Zemlje (prije tzv. velikog oksidacijskog događaja) koje su se ponovno razvile u švicarskim Alpama, u meromiktičkom jezeru Cadagno. Ovaj iznimni spoj namjenskog filma i umjetničke animacije dominantnom profilno-plošnom perspektivom osigurava maksimalno razumljivo izlaganje kompleksne teme. U istoj produkciji Ivana Volda samostalno je ostvarila i Kako takvi požari gore pod zemljom?, tehnički ništa manje kompleksan i podjednako razvidan film o tzv. „zombi-požarima“ koji snažno doprinose emisiji stakleničkih plinova, a koje učestalijima čine klimatske promjene i isušivanje tresetnih područja.

Lutkarska znanstvenofantastična satira Crni dim predviđanja Damira Šuše (Zagreb film) o hrvatskoj svemirskoj ekspediciji neke će možda podsjetiti na Douglasa Adamsa, ali će prije svega privući poklonike podsmješljivih prikaza naših aktualnih političko-ekonomskih prilika, regionalnih stereotipa, mentaliteta i žanrovskih referenci. Stop-animacijski „blok“ zaključuje Adaptacija 2.0 Darka Bakliže, doajena likovnog i animiranog akta koji pod okriljem Zagreb filma nastavlja promišljati ljudsko tijelo i njegovu percepciju s obzirom na nagost/odjevenost u kontekstu društvenoga statusa i „nelagode u kulturi“, posežući ovoga puta za piksilacijom, 2D i 3D animacijom, kao i za umjetnom inteligencijom. Ogoljujući i odijevajući slikovne i fotografske reprezentacije glasovitih povijesnih osoba, kao i modele s poznatih platna, Bakliža ne bježi od iskonskih motiva požude i srama te kronologiju odjevnih stilova tumači kao refleks na njihov promjenjivi status s obzirom na oscilacije društvenog morala. Rojalistička (i šire politička) pompa u ovoj nudističko-ludičkoj kozeriji češće je na udaru upravo zbog snažnije vezanosti uz vanjske manifestacije virilnosti, femininosti, upadljive potrošnje i moći.

Piova Danila Dučka (samostalna produkcija) u primorski ambijent smješta promočenu, na istarskoj narodnoj priči i istoimenoj autohtonoj vodnjanskoj pjesmi temeljenu „štoriju“ o ženskoj čežnji, žudnji, ljubavi i bolnim promjenama. Ilustrirana dijelom simboličkim, a dijelom realističkim crtežom na papiru bilježnice te računalnom 2D animacijom, Piova je ozvučena izvedbom Livija Morosina i Anice Franjul. Autor filma Danilo Dučak afirmirani je umjetnički fotograf, ilustrator, slikar i animator, znameniti urednik fotografije Poleta koji se nakon dugogodišnje američke karijere nastanio u Motovunu. Magična djevojka Nikole Pavoševića (ALU) rijedak je, pak, primjer domaće žanrovske animacije koji u feminističkom superjunačkom filmu, kinetici japanskih inspiracija, neonski ljubičastom metropolisu s ominoznim crvenim notama i floralnoj simbolici nalazi poruku o teretu popularnosti i dvostrukog identiteta, ali moguće i alegoriju o bezrezervnom ženskom predavanju eksploataciji zajednice.

Dinamičnom izmjenom perspektiva i relevantnom temom prošlogodišnje Zvijeri Ivana Šoljić predstavila se poklonicima animiranog filma kojima na Animafestu 2025 izlaže novi rad Nemoj kasnit (ALU) – 2D geg-film o iščekivanju romantičnog susreta koje se polako pretvara u katastrofu za antropomorfnu srnu jarkih boja. Duhovni nastavak prošlogodišnje psihoanalitičke humoreske Fish I, novi film Ada-Nele Peharde (ALU) O miševima i knjigama ponovno je raspričan, na verbalni humor oslonjen film koji spaja dva glodavca s različitim pogledom na literaturu (kao hrane za tijelo ili um), dotičući posredno i raspravu o „visokoj“ i „niskoj“ književnosti, „konzumaciji“ i svjesnom doživljaju kulture. Ritmizirani animirani akt i muško-ženski odnosi polazište su Adhezije studenta ALU-a Rafaela Cuculića u čijoj se crtanoj crno-bijeloj viziji tijela susreću, privlače, stapaju i stvaraju novi život, dok je za potrebe filma Život kazališta studentica ALU-a Nika Ševerdija spojila balet, dramu i operu kako bi prikazala sve elemente pripreme izvedbe u užurbanom zapozorju nacionalnog teatra.

Videospot Sundog Sunburn Vedrana Komlena (produkcija Valhala) za istoimeni singl bjelovarskog progresivnog rock benda Them Moose Rush postapokaliptično-pustinjska je pripovijest o poosobljenom roveru i njegovim životinjskim putnicima na rubu kanjona, realizirana u kombinaciji digitalnog impresionizma i nadrealizma. Naposljetku, izuzetan film za djecu Borisova pekarnica francusko-švicarsko-hrvatska je koprodukcija (Folimage, Nadasdy Film, Adriatic Animation) Maše Avramović koja se nakon beogradskog Fakulteta primijenjenih umjetnosti školovala i na slavnom La Poudrièreu. Simpatična priča o pekaru kojega muče alergija na brašno i imperativ obiteljske karijere, a kojemu pomažu djeca i čvrsto zajedništvo gradića u kojemu živi, oslanja se na geg, pogođeni miks emocija i dopadljivo jednostavan, ali visoko produciran crtež kreativno nerealističkih omjera i perspektive. Film je dijelom i posebnog programa „Pekar Boris i prijatelji“ prilagođenog uzrastu 3+ koji će se prikazivati u zagrebačkim kulturnim centrima i u Muzeju suvremene umjetnosti.

Kao i svake godine, retrospektivni programi Animafesta također sadrže mnoga blaga domaće animacije. U tematskom programu Animafesta 2025 „Svijet na rubu“, u sekciji posvećenoj ratu, tako se može vidjeti legendarna antiratna minijatura Joška Marušića I Love You Too (1991), dok Školu hodanja (1978) Borivoja Dovnikovića gledamo u sklopu osvrta na 65 godina ASIFA-e, Međunarodne asocijacije animiranog filma. Program Majstori animacije donosi autorsku retrospektivu Veljka Popovića koja okuplja devet radova iz razdoblja 2008. - 2024. Stvaralaštvo Veljka Popovića točka je na kojoj hrvatska računalna 2D i 3D animacija definitivno i postojano iz pionirskog razdoblja zakoračuje u ono pune umjetničke kreativnosti i afirmacije, zbog čega se Ona koja mjeri, Biciklisti ili Planemo s pravom smatraju modernim klasicima. Osvrt na 50 godina povijesti Škole animiranog filma (ŠAF) Čakovec sadrži, pak, 17 filmova iz razdoblja 1981. – 2025.

Prošlogodišnji Prozori s južne strane Eugena Bilankova igraju u programu filmova nominiranih za ASIFA Student Award. Drugo izdanje programa That's What She Said, posvećenog suvremenim redateljicama i nastalog pod palicom AFN-a (mreže festivala srednje i istočne Europe), sadrži Leptir Sunčane Brkulj i Tri tičice Zarje Menart (hrvatska koprodukcija).