Povratak
Radikalniji, neposredniji, formalno i tematski nesputani izraz obilježje je Animafestova međunarodnog Natjecanja studentskog filma od njegova uvođenja 1998. godine. Studiji animacije i njihove filmske produkcije namnožili su se od tada u mnogim krajevima svijeta pa je za Svjetski festival animiranog filma u Zagrebu 2022. prijavljeno 780 radova. Srećom, sva djela Natjecanja studentskog filma mogu se pogledati besplatno zahvaljujući Zagrebačkoj banci koja sponzorira i Nagradu Dušan Vukotić za najbolji studentski film.
Tradicionalne predvodnike među visokoškolskim ustanovama teško je nadmašiti pa je ove godine, po mišljenju selekcijske komisije u sastavu Kata Gugić,Hrvoje Selec i Daniel Šuljić, najbolji prosjek prijavljenih radova ponudila Nacionalna škola filma i televizije (National Film and Television School – NFTS) iz Ujedinjenog Kraljevstva, zasluživši time Nagradu za najbolju školu animacije. U Natjecanju studentskog filma koje broji 42 filma, među kojima i 2 hrvatska (Illuminated Morane Marije Vulić i Stinky u Mračnoj šumi Sunčane Brkulj), NFTS prikazuje 4 rada.
Meke životinje Renee Zhan erotska su minijatura o slučajnom susretu starih poznanika i životinjskoj privlačnosti, rađena u vrlo zanimljivoj kombinaciji ugljena i slikanja na staklu. Stop-animirani Ne hranite golubove (r. Antonin Niclass) privlače, pak, dizajnom spljoštenih likova i mikrosituacijom autobusne čekaonice kojom ovladava golubinja čarolija. Noć živih užasa (r. Ida Melum) komedija je koja se u tehnici lutka-filma poigrava tropima psihološkog horora, ali ustvari govori o osobnoj povijesti i gradnji identiteta u okrilju nesigurnosti te šalje poruku o prihvaćanju same sebe u svim razdobljima života. Znatiželjna protagonistica Curiose (r. Tessa Moult-Milewska), ostvarene kombinacijom piskilacije i lutka-filma, ulazi u glavu novog dečka, no nakon prvotnog oduševljenja tamo pronalazi bogatu prošlost s kojom se možda ne može nositi.
S druge slavne škole, pariškog Gobelinsa, dolazi Nesiguran snijeg grupe autora o fotografkinji koja izgubljena u bijeloj pustoši čezne za kolegom iz istraživačke stanice. Češke Sestre Andree Szelesove s praške FAMU u potpuno drukčijem, pustinjskom podneblju posredno govore o jednom sestrinskom odnosu koji se možda nalazi u prošlosti, a možda se nikada i nije dogodio. U još jednom filmu s Gobelinsa, Doviđenja, Jérôme!, grupa autora šarenim nadrealističkim crtežom prikazuje raj u kojem naslovni junak nakon smrti traži suprugu, ali ona ne namjerava nastaviti tamo gdje je s njime stala na ovome svijetu.
S druge glasovite francuske škole La Poudrière stižu Ostaci budućnosti Nicolasa Verdiera, klasična, rukom rađena studija izvrsnih transformacija o modernističkoj arhitekturi 1970-ih i u njoj utjelovljenim vizijama budućnosti. No vjerojatno najzanimljiviji francuski studentski film Seinine suze dolazi s nešto manje poznate škole Pôle 3D. U njemu grupa autora dodiruje traumu Alžirskog rata, odnosno Pariškog masakra iz 1961. u kojem je policija ubila desetke, možda i stotine prosvjednika, mahom Alžiraca, pri čemu je velik broj žrtava bačen i u rijeku. Rađene iz perspektive prvoga lica, odnosno isprekidanih snimki prijenosne kamere, s likovima koji podsjećaju na lutke (iako je riječ o računalnoj animaciji),Seinine suze u maniri Slike koja nedostaje na umjetnički način daju pravo reprezentacije događaju čije su posljedice bile zataškavane sve do 1998. Posebno je zanimljivo završno imaginiranje koncertnog slavlja kao svojevrsne apoteoze.
U konkurenciji se ističu i dva njemačka filma. U njegovoj milosti Christopha Büttnera crno-bijela je kreacija u kombinaciji rotoskopije i 2D/3D crteža temeljena na kratkoj priči francuskog simbolista Villiers de L'Isle-Adama. Film izrazite atmosfere prati oniričke vizije dugogodišnjeg zatvorenika i osuđenika na smrt te se posebno ističe provodnim motivom vlažnosti. Zoon Jonatana Schwenka neobičan je, ali privlačan stop-animirani film s aksolotlima koji se međusobno proždiru i koje proždiru nedefinirana raspjevana bića koja se potom rasplinu na nebu.
I druge europske kinematografije imaju u Natjecanju studentskog filma 2022. svoje adute. Evokativnom crno-bijelom, rukom crtanom animacijom mađarsko Manje zlo (r. Máté Horesnyi) poigrava se konvencijama film noira, ali je ustvari riječ o apsurdističkom, humornom i pomalo bijesnom radu temeljenom na prozi Attile Hazaija u kojem se presijecaju ispovijedi i žudnje nekoliko likova. Zvijeri među nama Natalije Durszewicz iz još jedne ugledne animacijske škole, one iz Łódźa, u nadrealističnom tonu vodi nas u intenzivnu, primordijalnu situaciju u kojoj je ljudski rod porobljena cirkuska atrakcija i hrana. Talijanski feministički ispovjedni film o ženskom nogometu ostvaren kombinacijom rotoskopije, 2D-a i slikanja na staklu Cure razgovaraju o nogometu režirala je, pak, Paola Sorrentino.
Duhovita meta-zezancija naTrumanov šou i proces stop-animacije o teleprodavaču Noj mi je rekao da je svijet lažan i mislim da mu vjerujem Lachlana Pendragona na Animafest dolazi čak iz Australije. A meta lutka-film je i autobiografski, podosta autoironični, a za „festivalske ljude“ i urnebesno interni Ovo neće biti festivalski film Julije Orlik, autorice jednog od najboljih studentskih filmova u cjelokupnoj povijesti ovoga natjecanja (Ovdje sam, Nagrada Dušan Vukotić 2021), s čijim se uspjehom u ovom novom radu Orlik i samosvjesno zafrkava.