Pored filmova Sunčane Brkulj (Leptir), Zarje Menart (Tri tičice) i braće Popović (Žarko, razmazit ćeš dite!) iz Velikog natjecanja kratkometražnog filma, hrvatska animiranofilmska produkcija predstavit će se na Animafestu 2024 i u međunarodnom Natjecanju studentskog filma. Tu su, među uzbudljivim i neinhibiranim djelima novih generacija globalne animacijske scene, pravo nastupa zaslužili Petra Pavetić Kranjčec (Koke) i Eugen Bilankov (Prozori s južne strane) s Akademije likovnih umjetnosti. Pavetić Kranjčec prošle se godine na Animafestu istakla nježnom crno-bijelom meditacijom finih linija, pokreta i prijelaza o romantičnim projekcijama, prekidima i osobnom rastu(Kućica za ptice). Ovogodišnje Koke film su bitno drukčije, dijelom crnohumorne, a dijelom društvenokritičke poetike koji se ističe i originalnim zamišljajem te nesvakidašnjom perspektivom na putovanje dviju kokošjih prijateljica od peradarnika do mora. Iako njihovo uporno kokodakanje prije konačne disolucije nadilazi i klanje i pretvaranje u medaljone, i ljudsku probavu i kanalizacijski sustav, nema sumnje da su Koke mišljene i kao snažan zagovor prava životinja. Prozori s južne strane autobiografska su, pak, kontemplacija prekida dugogodišnjeg romantičnog odnosa koja se uz dijalog protagonista poslužila nadrealističkim, asocijativno povezanim, mahom karnalnim motivima živih boja. Film također promišlja o dvostrukoj svrsi umjetničkog pothvata: sažimanja i arhiviranja dijela osobne povijesti u medij filma koji se istovremeno koristi kao oblik terapijskog samoistraživanja i eksperimentiranja.

Tajni vrt Filipa Gašparovića Melisa, dopadljiv dječji 3D film iz multimedijskog edukativnog serijala Cubosee prepoznatljivog po kockastim životinjskim junacima, predstavit će se u također međunarodnom Natjecanju filmova za djecu. Temeljen ponajviše na gegu, rad raskošnih boja namijenjen je prvenstveno mališanima u dobi 5 – 10 godina, dok se na Animafestu prikazuje u konkurenciji 3 – 6 g.

Tradicionalna subotnja prezentacija najbolje nove hrvatske produkcije u dvije projekcije Natjecanja hrvatskog filma okupit će ukupno 22 rada. Uz ALU i strane kuće, zastupljeni su domaći producenti Adriatic Animation, Kinoklub Zagreb, Antitalent, Prime Render studio, 3D2D Animatori, Uprise d.o.o., Bonobostudio, queerANarchive, Warpmedia te samostalne produkcije Hane Tintor i Lucije Mrzljak.

Jedna od vodećih hrvatskih animatorica mlađe srednje generacije, Lucija Mrzljak predstavlja spot Maaimä nastao u suradnji s estonskom glazbenicom Mari Kalkun. Riječ je o animiranom videu za istoimenu pjesmu s albuma Stoonia lood koja se bavi čovjekovim kontradiktornim odnosom s prirodom. Tradicionalna glazba obogaćena elektronskim zvucima i tekstom na dijalektu jugoistočne Estonije komunicira teme klimatskih promjena, prenapučenosti, nestanka životinjskih staništa i gubitka bioraznolikosti, dok Lucijine crveno-bijele životinjice i njihove siluete prolijeću i protrčavaju našim planetom. Majstorsko vladanje linijom i s njime povezane transformacije te simbolički, a posve laki prijelazi među prizorima, kao i kreativni tretman perspektive omogućuju autorici da i na razmjerno minimalističkim pozadinama njezini likovi ukažu na neraskidivu vezu čovjeka (apstrahiranog ponajprije u ruke) i svijeta, odnosno da teme skladbe posreduju na sugestivan način. Pored već globalno slavnog ciklusa koji je napravila s Mortenom Tšinakovom (Prikaz izvrsnosti u 4 čina, Roda, Eeva), valja podsjetiti kako se Lucija na Animafestu 2020. takmičila također s glazbenim videom The Closing Door.

Talentirana crtačica koja je već prešla put od animatorice uspješnih filmova drugih redatelja (Sve te senzacije u mom trbuhu) do samostalnog autorskog stvaranja (More misli), Hana Tintor u spotu Pan Pan za grupu Rana Rana poigrava se morskim i za sebe karakterističnim, prividno jednostavnim, a iznimno efektnim i fluidno metamorfnim, tjelesnim motivima u prikazu ljetnih dodira, ljubavi i s njima povezanih psiholoških dilema. Za razliku od Mrzljak, plodnoj ilustratorici Tintor ovo je prvi videospot.

Prvaci hrvatske stop animacije Thomas Johnson Volda i Ivana Bošnjak Volda u novom projektu za američki TED-Ed Hladi li sadnja drveća naš planet? kombiniraju lutka film, kolažnu animaciju i crteže kako bi živopisno ilustrirali lekciju biologinje i znanstvene novinarke Carolyn Beans na naslovnu temu povezanu s klimatskim promjenama. Na primjeru neuspješne kampanje pošumljavanja u Čileu, Beans objašnjava u kojim slučajevima planska sadnja drveća može okolišu čak i naštetiti.

Lutka film Onkraj obraza, psihološka dramadiplomantice Akademije umjetnosti Sveučilišta u Novoj GoriciAnje Resman prati čovjeka koji po očevoj smrti prilikom posjete praznom stanu proživljava sjećanja na trenutke djetinjstva provedene s njim. Minucioznih setova i osvjetljenja, bešavnih analepsi te s radom kamere koji ukazuje na iskustvo i s igranim filmom, Onkraj obraza se i unutar velikog broja ovogodišnjih Animafestovih filmova posvećenih istraživanju osobne memorije ističe tehničkom ambicioznošću te alegorijom roditeljskog odgoja za „bezličnost“ i konformizam.

Slovenska multimedijska umjetnica Ana Čigon u Mačku na vratima digitalnim alatima postiže dojam kolažne animacije snažne palete kako bi, kroz naoko simpatičnu konstelaciju mačjih susjeda različitih socioekonomskih statusa, ispripovijedala alegoriju o migrantima „na vratima Europe“. Sa zaleđem u slikarstvu, videoumjetnosti i performansu, Čigon je angažirana autorica (feminizam, LGBTIQ'+, ekologija…) koja često koristi satiru za kritički odnos prema neoliberalnom kapitalizmu.

I Martin Babić posegnuo je za digitalnom kolažnom animacijom u videospotu za singl Space Snails labela Old Spetric (Slaven Petrić, Marija Capan, Emil Aleksander), djelu obilježenom groteskno-makabričnim, intrigantnim dizajnom likova te sažetim prikazom civilizacijskog ciklusa. Nakon Rozih priča prikazanih 2022, dubrovačka multimedijska umjetnica Mare Šuljak ove godine predstavlja izvrsni stop-animirani eksperimentalni film Evanescence koji iz antropološko-sociološke perspektive oronulim hodnicima pridaje vremenitost. Ova meditacija o prolaznosti kroz de- i re-konstrukciju prostora nastala je na radionici Modularnog filma Kinokluba Zagreb pod vodstvom Vladislava Kneževića.

Morana Marija Vulić proteklih je godina na Animafestu prikazala dva filma iz različitih podžanrova znanstvene fantastike, tehno-distopijskog i postapokaliptičnog, demonstrirajući pritom estetiku čija dorađenost podsjeća na visokobudžetne studijske radove iz vremena prije 3D revolucije, ali posjeduje i snažan melankolični ton. U novom, crno-bijelom djelu Toranj Vulić predstavlja još jednu postapokalipsu čiji je stanovnik tužni Klobučar. Kao i prošli film Horizonti, i Toranj je u bitnome film stanja u kojem prevladavaju teme osamljenosti, gubitka i reminiscencije, ali ga se u prenesenom značenju može gledati i kao osvrt na obiteljske odnose, nedostatak ljudske bliskosti i određena nesretna psihička stanja te kao tihi krik protiv otuđenja.

Nadahnuće Marka Gutića Mižimakova u polju SF-a ogleda se, pak, u sinergijskom povezivanju humanog stvaralaštva i tehnologije u djelu Lov na zmajice. Polazeći od romana Stars in My Pocket Like Grains of Sand novovalnog klasika Samuela Delanyja, Gutić Mižimakov eksperimentira s algoritmima strojnog učenja, plesom, epskom fantastikom i queer filmom ceste u obradi ljudskih i fantastičnih tijela koja umeće u ambijent Dalmatinske zagore i transformira ih uz također hibridni pristup zvuku. Film je komplementaran autorovoj izložbi Obzor događaja, odnosno izvedbi Tvoj znoj ostavlja čudan metalni okus u zraku, mlada lovkinje.

Groteska, fantastika, otuđenost i samoća u fokusu su multimedijalne umjetnice Tare Stanić koja na Animafestu debitira crno-bijelim nenarativnim 2D radom San o gnjevu – zapisom sna napučenog snažnim emocijama, uznemirujućim zvukovima i transformacijama koji tvore jedinstvenu atmosferu na granici noćne more. I Zvijer Ivane Šoljić dominantno je crno-bijeli, na postvarenje animalnih nagona i sugestivnu montažu oslonjeni te fokalno intrigantni prikaz pokušaja silovanja autostopistice koja pronalazi snage za otpor.Iza kulisa Monike Mohr također je crno-bijeli, ali hibridni rotoskopski i 2D rad o noćnom susretu dvoje mladih na zagrebačkoj autobusnoj stanici u pomalo noirovskoj atmosferi dima i reminiscencija.

Bruna Ercegovac 2D rad Defora ostvaruje, pak, na likovnim granicama ulja na platnu i pastela, a fabularni horizont očekivanja od mediteranskog pejzaža i prikaza mornarskog života i drugarstva proširuje fantastičnim zapletom povezanim s narodnim predajama o moru. Uzevši u obzir ambijent i slobodniju strukturu drugoga dijela, Deforu je moguće gledati i kao daleku refleksiju nasljeđa Magde Dulčić. Ana Despot duhovitim metafilmskim parodijskim postupkom, stihovanim off-om (Dragan Despot), elipsama i neočekivanim, ali uveseljavajućim pripovjednim otklonom u smjeru filma strave reinterpretira Šumu Striborovu Ivane Brlić-Mažuranić. U jarkim bojama Tufne Amila Šarić maštovitim, nadrealističkim putovanjem razdvojenih glave i tijela otklanja pomisao na mladenački suicid.

Fish I, diplomski filmAda-Nele Peharde privlačan je i duhovit klasični animirani rad koji zamišlja ribu kod psihijatra te pored upotrebe naslovne distorzije slike prije svega maštovito upliće morske metafore u ozbiljne i neozbiljne razgovore o obiteljskim odnosima, samopercepciji i okolišu, pokazujući pritom visoku razinu jezične i metafilmske svijesti.

Hrvatski moderni i povijesni klasici rasprostranjeni su, kao i svake godine, i retrospektivnim ograncima Animafestove programske matrice. Škola hodanja Borivoja Dovnikovića, Idu dani Nedeljka Dragića i Život s Hermanom H. Rottom Chintis Lundgren prikazuju se u tematskom programu Animafesta 2024, a recentno restaurirana Pozivnica Branka Ranitovića u segmentu Iz majstorskih radionica. Izvanredni prošlogodišnji naslovi Haljina za finale Martine Meštrović i Obiteljski portret Lee Vidaković dio su programa AFN Presents That's What She Said koji je mreža pet najvažnijih festivala srednje i istočne Europe posvetila suvremenim autoricama.

Krešimiru Zimoniću, velikanu 3. generacije Zagrebačke škole crtanog filma koja se u 1980-ima i prvoj polovici 1990-ih godina u najvećoj mjeri ostvarivala na sjecištu stripa (grafičkog romana) i animacije, priređuje se autorska retrospektiva u kojoj se može vidjeti 9 njegovih djela. Uz klasike poput Albuma, Utakmice i Leptira, ovaj osvrt na stvaralaštvo nekadašnjeg umjetničkog ravnatelja Animafesta nudi uvid i u kasniji dio njegova opusa, kao i u manje poznate namjenske radove.