Logo_hovers_2018
Title
Svjetski festival animiranog filma /
kratkometražno i dugometražno izdanje 4. do 9. lipnja 2018.
Svjetski festival animiranog filma / kratkometražno i dugometražno izdanje 4. do 9. lipnja 2018.
hr | en

Ars Gratia Artis / Ars Gratia Artis

Hrvatski animirani film 1970.

2632-ars_gratia_artis_1
3731-ars_gratia_artis_3
3730-ars_gratia_artis_2

Ars Gratia Artis / Ars Gratia Artis


Dušan Vukotić

Hrvatska, Sjedinjene Države / 1970 / 9' 6''



Projekcije


Srijeda, 06. 06.,
Kino Europa, 15:30 h


Sinopsis


Priča o artistu zabavljaču koji je gutao žilete, čaše, gramofonske ploče, žarulje, čavle, vilice i sve ono što vi i ja nismo u stanju progutati. Kanibalizam i autokanibalizam nisu isključeni. Prvorazredna atrakcija! Svjetska senzacija! Do sada neviđeno! Navali narode!

Dušan Vukotić


7. 2.1927. Bileća – 8. 7.1998. Zagreb

Studirao je arhitekturu u Zagrebu. Nakon Drugog svjetskog rata kao karikaturist djeluje u Kerempuhu (gdje 1953. objavljuje strip Špiljo i Goljo - prethistorijski ljudi, sjajnu anticipaciju kasnije stripovske i animacijske serije Obitelj Kremenko tandema Hanna-Barbera). Surađuje također u Ježu, Vjesniku, Filmskoj kulturi i dr. Prvi kontakt s crtanim filmom ostvaruje početkom 1950-ih godina prošlog stoljeća u zagrebačkom Duga filmu. Debitira crtićem Kako se rodio Kićo (1951, s J. Sudarom) te kao radi glavni crtač i animator na Začaranom dvorcu u Dudincima (Fadil Hadžić 1952), u kojima pokušava stvoriti popularnog junaka (Kićo) duže aktualno satiričke crtane serije i na temeljima diznijevske antropomorfne figuracije sklopiti lokalno obojeni model crtane humoreske. U idućoj fazi (1954/55) s N. Kostelcem i grupom suradnika realizira seriju (13) kratkih reklamnih crtića, u kojima istražuje elemente reducirane, moderno sažete animacije.

Po osnivanju Studija za crtani film Zagreb filma, 1956. realizira prvi potpuno svoj projekt Nestašni robot, otvarajući seriju duhovitoga i lucidnog parodiranja najpoznatijih žanrovskih kino-modela. Slijede parodije westerna (Cowboy Jimmy, 1957), filma strave (Veliki strah, 1958), gangsterskog filma (Koncert za mašinsku pušku, 1958) i ponovno znanstvene fantastike (Krava na mjesecu, 1959), zatim još crtane bajke, (Čarobni zvuci, 1957, Abrakadabra, 1958), satira (Rep je ulaznica, 1959), te crtana ekranizacija nostalgičnoga čehovljevskog svijeta (Osvetnik, 1958). U tim djelima (surađujući s crtačima A. Marksom, B. Kolarom i Z. Grgićem, animatorima V. Jutrišom, V. Kostanjšekom, Grgićem i Kolarom, te scenografima Z. Bourekom, Z. Lončarićem, P. Štalterom, I. Voljevicom i K. Tompom) postavlja temelje svoje osobite crtane morfologije, čiji se model sastoji od bijele ili akvarelno tonirane plohe po kojoj se razigrava plošni, dinamični grafički ornament likova i dekora. Redukcija na osnovne izražajne elemente crtanog filma (ploha kao prava medijska realnost, plošno karikirani junaci, izražajnost pokreta, dekorativna funkcija boje i svođenje vanjske slikovitosti na strukturnu sintezu) pomažu mu u formulaciji vlastitoga modernog jezika crtanog filma, pa Osvetnik i Koncert za mašinsku pušku još i danas vrijede za remek-djela ovog područja. Za sva spomenuta ostvarenja nagrađivan je na brojnim domaćim i međunarodnim festivalima.

Nagrade

Kao svjetskog majstora potvrđuju ga dometi čija vanjska virtuoznost i atraktivnost prenose gledalištu autorova razmišljanja o suštinskim konfliktima suvremenog svijeta i čovjekova opstanka: Piccolo (1959, nagrađen u Londonu, Beogradu, Oberhausenu (za ovaj festival Vukotić 1964. stvara špicu), Corku, Karlovym Varyma, Ciudad de Mexicu itd.), Surogat (1961, Oscar za najbolji animirani film – prvi put dodijeljen filmu izvan SAD, nagrade u Beogradu, Bergamou, Corku, San Franciscu, Oberhausenu itd.) i Igra (1962, nagrađen u Beogradu, Annecyju, Londonu, Oberhausenu, Mannheimu, Corku, Cannesu, Melbourneu, Pragu, Milanu, San Franciscu itd.). Tu Vukotićevu fazu najkraće i najpotpunije definira Vicko Raspor pišući o Surogatu: "To nisu gegovi, to je filozofija, čitav jedan nazor na svijet". Nastavljajući eksperimentalno prepletanje animiranih i igranofilmskih elemenata, realizira filmove Mrlja na savjesti (1968, nagrađen u Corku), Opera Cordis (1968, nagrađen u Beogradu, Atlanti, Mamaji itd.), Ars gratia artis (1970, nagrađen u Beogradu, Atlanti, Londonu itd.), Gubecziana (1974, nagrađen u Beogradu), Skakavac (1975) i dr. Zanimljive rezultate ostvaruje i cjelovečernjim igranim filmovima u rasponu od bajkovite metafore (Sedmi kontinent, 1966), preko aktualizacije ratne prošlosti (Akcija stadion, 1977) do znanstvene fantastike (Gosti iz galaksije, 1981), za koje je nagrađivan na festivalima u Puli, Trstu, Teheranu i dr. Predavao je filmsku režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, a bavio se i teorijom animacije.

Posljednji uradci

Svoj posljednji film napravio je 1993. Dobro došli na planet zemlju, pokazavši njime da je u dobroj formi. Vukotić je započeo pripreme za veliku češko-hrvatsku animirano-igranu koprodukciju koju nije stigao dovršiti. Umire od infarkta 8. srpnja 1998.

 

Režija

Dušan Vukotić


Produkcija

Zagreb film; Janus Film


Scenarij

Dušan Vukotić


Glazba

Tomica Simović


Kategorije

Hrvatski animirani film 1970.